97 Igor MIKECIN OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Kada se nauži lova, ona predvodi kolo Musa i Kharita u plesu i pjevu uz pratnju lirom (Hom. Hymn. Artem. 11-20; Hom. Il. XVI, 181-182; Hom. Hymn. Aphrod. 19, 118; Hom. Hymn. Ap. 190; Callimach. Hymn. Artem. 170). Pod njezinom zaštitom stoje rodilje i djeca pri porodu i u cijelome djetinjstvu. Trudnice ju zazivaju ištući lak porod. No ona jednako tako donosi iznenadnu smrt, osobito ženama, djevojkama i djeci. Blagim hitcima daje pogođenima da bezbolno preminu (Hom. Od. V, 124). Okrutno kažnjava i usmrćuje sve koji oskvrnjuju čistoću nevinosti. I ona, kao i njezin brat, donosi bolest i iscjeljenje, pogibelj i spasenje (Hom. Il. V, 447-448; Callimach. Hymn. Artem. 128). Tako su luk i lira suprotni znameni božanskih blizanaca, brata i sestre, Zeusove i Lētine djece. Svojom građom i svojim djelom, uopće svojim znamenovanjem luk i lira ukazuju na ranogrčko shvaćanje jedinstva rata i mira, koje je u pjesništvu do izražaja došlo ponajprije u Pindarovim pobjednim pjesmama (ἑπινίκιoν), a u mudroljublju u Hērakleitovim znatbama (γνώμη). Izvorno objedinjeni u svojem znamenovanju božanstvom istoga boga, luk i lira nemaju samo zajedničko porijeklo nego su štoviše prvobitno ista stvar koja ima dva lika: oružje i glazbalo. Luk je, kako kaže Theognid, a potom i Aristotel, bežična forminga (τόξoν φόρμιγξ ἄχoρδoς, Theogn. fr. 1 Snell – Kannicht; Arist. Rhet. 1412b35). Srodnost s lirom najvidljivija je na dvostruko svinutome (ἀγκύλoς, καμπύλoς) luku. Takav luk, kao i lira, sastoji se od dvaju svinutih drvenih štapova koji su spojeni, kod luka rukohvatom, a kod lire mostom. Luk nastaje tako da se struna razapinje na zavinutim krajevima (κoρώνη) dvaju svinutih štapova, a lira tako da se na krajeve štapova pričvršćuje jaram, na mostu koji spaja štapove postavlja se tijelo lire koje pojačava zvuk, a strune se razapinju između jarma i tijela. Kada su sapeti krajevi štapova međusobno udaljeniji, nastaje luk, a kada se približe te su sapeti jarmom, nastaje lira. Struna luka (νευρά) i struna lire (χoρδή) mogu biti izrađene od istoga tvoriva, naime od ovčjega crijeva. Svinuti drveni štapovi i kod lire i kod luka zovu se rogovi (κέρατα) jer su izvorno izrađeni od životinjskih, obično od divokozjih ili volovskih rogova. Za odapinjanje strijele iz luka i za sviranje lire, tj. povlačenje prstima struna lire upotrebljava se u grčkome ista riječ – ψάλλειν. Istom riječju τανύειν naziva se i navijanje strune na vijak lire i napinjanje strune na svinute vrhove krakova luka: Kao što muž koji se razumije u formingu i pjev lako napne (ἐτάνυσσε) strunu oko novog vijka zahvativši na objema stranama dobro usukano ovčje crijevo, tako Odyssej bez napora nape (τάνυσεν) velik luk (Hom. Od. XXI, 406-409).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=