96 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Igor MIKECIN neka moja bude kitara mila i svinut luk (Hom. Hymn. Ap. 131). Čuvši da je ljubomorna Hēra poslala Pythōna da progoni njegovu majku Lētu, koja je sa Zeusom zanijela njega i sestru mu blizanku, Hermo je od Hēphaista zatražio da mu izradi luk i strijele kako bi njima usmrtio zmijsku neman. Homērska himna Hermu pak pjeva o tome kako je Hermo nakon krađe Apollōnovih goveda u Arkadiji od goveđih crijeva i kornjačina oklopa sagradio prvu liru. Kada je Apollōn otkrio kradljivca, njegov gnjev umirilo je blagozvučje lire i on je pristao odreći se svoga stada zamijenivši ga za čudesno glazbalo (Hom. Hymn. Merc. 40-53). Lira znamenuje i to da je Apollōn vodič Musa (μoυσαγέτης), zaštitnik muzičnoga umijeća uopće (μoυσική), dakle ne samo glazbe, pjesništva i plesa, nego i svega onoga što se tvori i zbori pod okriljem Mnēmosyninih kćeri. Kazivanje stihova naime nije samo praćeno sviranjem na liri, nego je samo u sebi već glazbeno, a glazba pjevanja i sviranja daje mjeru plesnomu koraku. Istodobno je jedan od stalnih pridjevaka Apollōnovih ἑκαταβόλoς (ἑκατηβόλoς, ἑκηβόλoς) ‘dalekometan’, koji se u Pindara pridijeva i Musama (Pind. Ol. IX, 5). U rukama vješta strijelca strijela može prevaliti veliku udaljenost i pogoditi cilj. Silovita strijela odapeta iz velike udaljenosti koja ranjava ili usmrćuje porijeklo je toga pridjevka. Srodan njemu je i pridjevak ἀφήτωρ (ἀφητόρoς) ‘odašiljač, odapinjač’, kao i τoξoφόρoς ‘lukonoša’ i ἀργυρότoξoς ‘srebrnoluk’, jer njegov luk bijaše od srebra. Za one koji umru blagom smrću u Homēra se kaže da su iznenada pogođeni blagom Apollōnovom strijelom. Apollōn je i bog smrtonosne pošasti koju šalje svojim strjelovitim hitcima (usp. Hom. Il. I, 43-54; 24. 755, Od. III, 280; VII, 64-65; XV, 410-11). Njegovo ime po drevnom hellēnskom uvjerenju izvodi se iz glagola ἀπoλλυ῀ναι ‘razoriti’, a ἀπόλεια je pogibelj (vidi Aesch. Agam. 1081; Eur. Phaeth. Fr. 781, 11 Snell – Kannicht). Tako ime Apollōnovo očituje ono razorno i strahovito (δεινόν) (usp. Plat. Crat. 404e1-2). No Apollōn je ujedno i iscjelitelj (oὔλιoς, ἀκέστωρ, παιὠν), liječnik (ἰατρός), odvratitelj od pogube i pošasti (ἀπoτρόπαιoς), branič od zla (ἀλεξίκακoς) i priteča (ἐπικoύριoς) u pogibelji. Onaj koji donosi kugu može od nje i liječiti. Zato je Apollōn strašan bog (δεινὸς ϑεός, Hom. Il. IV, 514). Luk i lira znameni su i Apollōnove sestre Artemide. Homēr je naziva strjelolijom (ἰoχέαιρα, Hom. Il. V, 53; Od. VI, 102), lukonošom (τoξoφόρoς) i streljačicom kojoj je Zeus dao da ubije koju god (ženu) hoće (Hom. Il. XXI, 483-484; usp. Pind. Ol. VI, 59). Artemida je boginja lova koja strijelama iz luka usmrćuje divljač (Hom. Il. XXI, 485-486; Hom. Hymn. Artem. 4-10; Hom. Hymn. Aphrod. 18) i tako stječe hranu kojom se održava život. Ona je ujedno i zaštitnica lovaca, divljači i njihove mladunčadi.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=