95 Igor MIKECIN, Zagreb L K I LIRA Kada bi vladao samo mir bez rata, ne bi bilo sklada u bivanju. Sklad izrasta iz suprotnosti rata i mira kao što se iz suprotnosti visokih i dubokih glasova rađa skladna glazba. Prekomjerje mira i nedostatak rata vodi ne samo u nesklad bivanja, nego i u propast uslijed nerazlučenosti onih suprotnih. Ali obratno, prekomjerje rata vodi u krajnju razdvojenost i suprotstavljenost onih suprotnih... Kao što prvotni rat u sebi uključuje suprotnost prema miru, tako je i pojavni rat nerazdvojiv od mira u njihovu uzajamnu prevratu razaranja i očuvanja, umiranja i rađanja života. Nigdje i nikad nema jednoga bez drugoga, u ratu je mir i u miru je rat, samo svagda u različitu omjeru, skladno ili neskladno se suproteći. Od davnina je u Hellēna prepoznata duboka srodnost između luka i lire, oružja i glazbala, strijeljanja i sviranja na strunama. Po svojoj građi i u svojem djelu luk i lira opstoje u ravnoteži suprotivnih težnji koje se ujedno spore i slažu, u skladnoj napetosti njihova uzajamna prevrata. Jedinstvo luka (τόξoν) i lire (λύρα) otkriva se ponajprije u oblasti božanskoga. Oni su naime glavni znameni Apollōna, u kojima se pokazuje njegova dvojna narav, da je on bog životonosne lirske glazbe i njome praćena pjesništva i bog smrtonosna streljaštva, gospod rata i mira, života i smrti, pogube i iscjeljenja. Odmah po rođenju Apollōn je, kako kazuje Homērska himna Apollōnu, proglasio luk i liru svojim znamenima: (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=