93 Dragutin LUČIĆ Luce OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU dan od najvećih znalaca grčke klasike, pod obilježenim su spomenicima pokapani samo oni koje su iz rata donijeli na štitu, i nitko drugi; svi drugi umiru anonimnom smrću. Takvi kakvi jesu, Spartanci ne mogu priznati da poznaju straha te „preuzimaju svojstvo onoga što ih ugrožava”: „Ugroženi počinju prijetiti. U strahu oni pokušavaju utjerati u strah Atenjane...” Volja za moć kao„politika sile“, štoviše„politika nasilništva“, odgovorom je na ono „što“ takva vladavina u svome ustroju zapravo jest, a s tim„što“ suodređeno je, naravno, i „kako“ te vladavine. Međutim, precjenjivanje preko svake mjere toga isključivo „njenog“ onemogućuje volji za moć kao politici sile trijezno prosuđivanje i procjenjivanje, da se ne rekne računanje s vlastitim mogućnostima, položajem i odnosima snaga, te ova nastupa„nerazborito“,„nelogično“,„neuračunljivo“ – nemoćna je pribrati se. Historijski gledano, nije teško pronaći primjere velikih i malih naroda, pa i u„našemu” dvorištu, koji su zapali u takvo stanje – shizofrenija, nedvojbeno, nije povlaštenom svojinom psihijatrije, ili možda ipak jest?! Ostaje ipak upitnim, zašto se strah kao najistinitiji uzrok političkom ratu – skriva? Zašto se ne razotkriva u pregovorima i razgovorima, u govorima ili memorandumima efora ili akademika, u parolama političkih vođa i vojskovođa, zašto akterima jedne, ali i druge strane ostaje nevidljiv? Na Tukidid-Schluckovu tragu, iz jednoga koliko jednostavnog toliko prisilnog razloga: strah može privesti odluci za rat samo i jedino dok se skriva! Kada bi se strah pred prijetećim ništavilom političke budućnosti otvoreno objavio, time bi se priznala „drugorazrednost“ – gubitak vladajućeg ranga, jer može li onaj koji živi u strahu polagati pravo na to da je još uvijek prvi? Tko živi u strahu, taj je već izgubio svoj prvorazredni položaj, taj je već na nizbrdici. Strah otuda ima moć iznuditi odluku, samo ukoliko izostaje iz mišljenja i govora, skrivajući se, pa bilo to i iza tzv.„manje vrijednih strahova”. U predočenom razmatranju na strah se pomišlja koliko na neki osnovni ugođaj, koji i kad je skriven, štoviše upravo tada, svemu daje svoj biljeg. Taj osobiti strah, nevidljiv i nečujan, skriven i od sebe sama i od onih koje zastrašuje, određuje odluke to neizbježnije i pokazuje se istinskim uzrokom – alethestate profasis (aletheia = raskrivenost) političkoga rata. Ustrašenost se prikriva u mahnitosti: Quand il a peur, il est terrible! Umjesto epiloga Stoji i jedno upozorenje za nas današnje: Atena je na kraju izgubila rat! Jer je samoj sebi – dalo bi se iščitati iz Tukididove Povijesti – skrivila poraz! Naime, već u drugoj godini rata, u svom trećemu velikom govoru palima, Periklo upozorava Atenjane na kvarenje političkoga ethosa za račun politike sile kakvu, sa svoje strane, utjelovljuje upravo Sparta: „Jer vlast koju posjedujete već je tiranija; nju obnašati – čini se
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=