82 Dragutin LUČIĆ Luce, Zagreb DVA KRATKA OSVRTA NA RAT Na čemu počiva vladavina kojoj se strah pred ništavilom skriva u negaciji svega drugog i drugačijeg? Riječ je o konzervativnoj tvorevini, koja se u mijeni ne promijeni, te nepopustljivo ustraje pri stečenom, jer je upravo to jednom stečeno uvjet očuvanja njezina vladajućeg ranga. Uspon drugih, iako se kod nje ništa nije promijenilo – moguće upravo zato – prijeti Spartancima političkom beznačajnošću, što je za njih, koji zahtijevaju da ih se uvijek uvažava kao prve, gore i od smrti. Stoga ta i takva vladavinska tvorevina, koja je svoj modus vivendi poistovjetila sa svojim vladajućim položajem, prijeti svima koji ma i samim svojim opstankom taj položaj dovode u pitanje, te i ne može drugo do skriviti rat, iako na usta svojih „glasnogovornika“ svoju dobrobit ne prestaje prikazivati kao dobrobit svih Helena... Pred-pred-govor Ovaj – opredijelimo ga tako – bifrontalni essai u svim je bitnim crtama zgotovljen te objavljen 1997. godine u Humskom zborniku Ravno/Popovo – Četiri slike iz povijesti kraja, urednika i nakladnika Ive Lučića, a pod izvornim naslovom Dvije kratke rasprave o ratu. Povod: okupacija njegova rodnog mjesta Ravno u Bosni i Hercegovini 1991./1992. godine. Premda su se u četvrt stoljeća, što dijele „onaj” i „ovaj” zapis, prema nepopravljivim optimistima okolnosti navodno izmijenile na bolje, a prema jednako tako nepopravljivim pesimistima postale su još gorima, au- (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=