80 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Jelena LUŽINA – naravno – nije dalo usporediti s Tolstojevim stranicama. Uostalom, književne su bitke neizbježno fatalnije, možda čak i fatumskije od stvarnih bitaka, ne samo ratnih već i općežiteljskih. Književni su junaci nesumnjivo trajniji, stoga i autentičniji od takozvanih stvarnih i-ili povijesnih. Uostalom, književnost je (po onoj prastaroj školničkoj definiciji) uvijek „općenitija od povijesti“. Da bi povijest, onda, mogla i morala biti „stvarnija“ i „pedantnija“ od književnosti (mutatis mutandis). Kako su nas ono učili u osnovnoj školi? Povijest je ono što se dogodilo, a književnost ono što se moglo dogoditi? Andrej Bolkonski, fikcionalni književni junak herojskog profila, bio je ranjen u obje Tolstojeve bitke: i kod Austerlitza i na Borodinu. Druga rana, borodinska, bila je fatalna i on je, eto, lirski umro u naručju Nataše Rostove. Tako je moralo biti. Trapavi Pjer Bezuhov samoinicijativno je krenuo u rat, na Borodino: posve neobučen i antologijski nespretan, s dva pištolja za dvoboj, u bijelom salonroku i s cilindrom na glavi – kao bizaran književni lik! Čudom je preživio, pače, nije bio čak ni okrznut, a potom se nekako dovukao do Moskve (u namjeri da ubije Napoleona!?!), te bio zarobljen zajedno s pučkim mudracem Platonom Karatejvim i njegovim podostarjelim psićem. Starčić Karatajev, u romanu formalno determiniran kao epizodist, zapravo je u funkciji Glasa Božjega. Da nije njega, Pjer Bezuhov zacijelo nikad ne bi osvijestio vlastiti život. I, naravno, ne bi mogao odraditi najvažniju zadaću koju mu je namijenio pisac: u ime dominantnog književnog lika i u njegovoj funkciji dosljedno zastupati takozvani „tolstojevski“ svjetonazor. Govoriti u ime Pisca. Dakle, unutar romanesknog narativa Rata i mira Karatajev i Bezuhov u Moskvu su se vratili kao Napoleonovi ratni zarobljenici. Sudeći po Tolstojevim opisima, Francuzi su zarobljenike držali negdje kraj Vrapčjih gora, uz Novodjevičji manastir, odakle su se jasno vidjele zlatne kremaljske kupole. U pretposljednjem poglavlju Bulgakovljeva romana Majstor i Margarita Woland i Behemot će iz Moskve odletjeti upravo s Vrapčjih gora. Tamo je, danas, velebni sveučilišni grad Lomonosov. Neposredno uz Novodjevičji manastir, na elitnom Novodjevičjem groblju, pokopani su Čehov, Gogolj, Bulgakov, Ejzenštajn, Stani
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=