78 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Jelena LUŽINA je prekoračiti danas uobičajeno prihvatljivu/tolerantnu granicu od najviše 150-170 minuta čiste igre, organizirane u dva dijela i razdvojene dvadesetominutnom pauzom „u sredini”? Kako, a da to ipak bude/ostane Rat i mir, jedan od najmitskijih, ali i „najfilozofskijih” romana svjetske književnosti? Predlažem da mi vjerujete na riječ: da, Rat i mir je uistinu moguće teatralizirati i/ili filmizirati ne samo na „informativnoj” ili „narativnoj”, već i na mitskoj i – uvjetno rečeno – filozofskoj razini koja nesumnjivo determinira taj velik i slavan roman. Poglavito danas, u kontekstu akcelerantnog i nejunačkog vremena u kojemu živimo (nikad se nije živjelo brže i neurotičnije!), u vječnom spaciotemporalnom „tjesnacu” koji nam određuje strukturu osjećajnosti (termin R. Williamsa, jednoga od bitnih kulturologa današnjice) i u trajnoj nesigurnosti (ustrašenosti?) kojom nam prijete sve neki novi i novi ratovi. * Eto nas, konačno, u samom „srcu tame“, naime u mitotvornom statusu Tolstojeva romana. Nekoliko formalnih, možda i banalnih/općih, ali ne i nevažnih podataka... Rat i mir nije prva knjiga Lava Tolstoja, ali je zato njegov prvi roman, zasigurno i najopsežniji debitantski roman svih vremena. Autor ga je započeo pisati u svojoj 35. godini (1863.), počeo ga je objavljivati, u dijelovima i u raznim tiskovinama, dvije godine kasnije (1865.), a posvema ga završio i objavio u cjelosti 1869. Istraživanja građe, njezino uobličavanje/formatiranje i ispisivanje (rukom) trajali su šest godina, tijekom kojih je materijal višekratno redaktiran. Sofija Andrejevna, Tolstojeva supruga i majka dvanaestoro njihove djece, navodno je rukopis prepisivala najmanje tri puta. U pjesmi koju joj je posvetio pokojni Izet Sarajlić – veliki pjesnik, s kojim sam imala čast prijateljevati – upisani su i stihovi o njoj,„prepisivačici“: ne čudi se, veli, kako je bilo napisati Rat i mir, već kako ga je samo bilo prepisati, prepisivati do u beskraj! „Poklanjam se njenoj uspomeni“, zaključuje Kiko Sarajlić u posljednjem stihu! Rat – mir: savršen naslov! Binarna opozicija najvišega reda. U rangu sudbinskih binarnih opozicija najvećeg kalibra: dobro – zlo, crno – bijelo, dan – noć, san – java, ljubav – mržnja, život – smrt... U nekoj „školničkoj“, najopćenitijoj mogućoj, krajnje neinventivnoj i po definiciji netočnoj tipologizaciji, Rat i mir svrstava se u takozvane povijesne romane. Što god značila ta fluidna odrednica. Romain Rolland, nobelovac gigantskog opusa i još gigantskijeg Weltenschauunga (rekao bi Krleža), uzgred i autor vrlo intrigantne Tolstojeve monografije – jedno su se vrijeme njih dvojica intenzivno dopisivali... – već u
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=