75 Jelena LUŽINA, Skopje (Makedonija) RAT I MIR, PA ONDA OPET RAT... U vrijeme sovjetskog socijalizma, u Moskvi je izgrađen velebni muzej Borodinske bitke. Okrugao, panoramski, golem, krcat topovima, zastavama, mamutskim zidnim slikarijama i voštanim figurama ljudi i konja. Od svega viđenog i svega kazivanog ništa se – naravno – nije dalo usporediti s Tolstojevim stranicama. Uostalom, književne su bitke neizbježno fatalnije, možda čak i fatumskije od stvarnih bitaka. Književni su junaci nesumnjivo trajniji, stoga i autentičniji od takozvanih stvarnih i-ili povijesnih. Uostalom, književnost je (po onoj prastaroj školničkoj definiciji) uvijek „općenitija od povijesti“. Da bi povijest, onda, mogla i morala biti „stvarnija“ i „pedantnija“ od književnosti (mutatis mutandis). Kako su nas ono učili u osnovnoj školi? Povijest je ono što se dogodilo, a književnost ono što se moglo dogoditi? ... Neposredno uz Novodjevičji manastir, na elitnom Novodjevičjem groblju, pokopani su Čehov, Gogolj, Bulgakov, Ejzenštajn, Stanislavski, cijeli ansambl Moskovskoga hudožestvenog teatra (MHAT), Erenburg, Prokofjev, Majakovski, čak i grješni komunistički reformator Nikita Hruščov... Nedavno je tamo pokopan i nevoljni Mihail Gorbačov, lider uglavnom neuspjele rusko-sovjetske perestrojke. Poslije koje se – eto – vodi još jedan gadan ruski agresivni rat. Svaki je rat, nesumnjivo, povijesni događaj takozvanog „prvog reda“. Svejedno je li veliki, mali, lokalni, fatalni, kombinirani, planetarani, interplanetarni... kakav god! Neovisno o povodima koji su ga izazvali i posljedica koje se poslije vuku za njim, ponekad i desetljećima, svaki je rat, zapravo, povijesna mrlja... Ustvari, mrlja u povijesti, navodnoj „učiteljici života“ (magistra vitae), koju su Grci zvali Clio i još je (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=