56 POEZIJA I PROZA Milorad IVIČEVIĆ Povratak Sve prođe, ja odšutim i hvale i tužaljke – malo su trava, malo konji vranci. Stid me okrenuo: kameni stanci, prvaci prvi na gozbama ne vide kamo stopom stati. Dizan i krpan, popravljan, evo, pomlad i postar, dolazim Isuse tebi biti drag. U dvije ruke stane i svijet, ako zagrlim Tebe. Vrt, mreže, strpljenje Namiren sam i mogu otići. Gledati kroz prozor. Sve mile sluge u istom ritmu dobuju: san sinji, blizina duše, toplina tijela, uska vrata. Putovati, na zemlji, na svojoj. Kad opet bude popis svega svijeta, da meni nađeš da nisam našao svoj život. O slobodi Nitko nije rob. Svi smo zarobljeni. Duh je u čovjeku, uđe i izađe, jedan i jednom. Mir i nemir sude, dah sumnjive sreće. Dragi dobri vjetre, i tvoje je mesti! Utihni se smirom, poslužuj po cesti. Poziv za stol Naoči svemu svijetu, dva dlana velikom, nezvani žive i od blizine duša. Odvojimo sa stola, razmaknimo stolice; što smo učinili, Njemu smo učinili. Na čekanju Čekajući ljubav, potvorio sam nebo i zemlju, a nisam otvarao srce. U ropstvu dana i slobodi noći, nisam Ti se uspeo dalje od gležnjeva. Sad volim zvuk čela, glasan, i mirne ljude. Jedno ostaje vječno: gdje si? I jedno silno: da, Gospodine! Kraj dana Završi dan, ljepota svijeta preleti preko luke, sve slegne k moru. Crvenije od neba nad morem ne može biti ništa na zemlji. Jugo je, mirisi lijepih dana. Što god bje dano ode u varke, vječito žedne kao i nebo, i ja, i susjed i svekolike trave. Dug li je današnji dan, a malo ljubavi. Stidim se straha od siromaštva. Mislim na stariju sestru koja se liječi daleko.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=