52 POEZIJA I PROZA Mladen KOPJAR polako se punila toplinom. Pogledavala je Damira, tapšala ga po koljenu, a on bi joj uzvraćao osmijehom. Tek kad je osjetila da papučica gasa gubi snagu, Eva je shvatila da se događa nešto nepredviđeno. Prije no što je Nissan posve stao, uspjela je skrenuti s ceste, na šljunak pokraj pokošene livade koja je, na istočnoj strani, dodirivala niz od tri ribnjaka. Na sjeveru se širilo kukuruzište. Damir strese glavom i podigne sunčane naočale iznad čela. – Stigli smo negdje? – pogledao je kroz prozor. – Ostali smo bez benzina – objasni ona. – Ali, da, možda smo stigli. Vidi kako je ovdje lijepo. – Nemamo benzina? – pogleda je Damir smeteno. – Kak ti se to moglo dogoditi? – Dogodilo se – rekla je, dohvatila šešir i izašla. – Dođi, idemo se malo prošetati. Njemu nije bilo do šetnje. Izvukao je mobitel iz džepa i na GPS-u potražio najbližu benzinsku postaju. Četrnaest kilometara. Dakle, morat će, po ovoj vrućini, gotovo trideset kilometara nositi kanister s benzinom. – Hajde! – dozivala ga je rukom, krivudajući između humaka suhe trave koji su ostali za kosidbom. Damir legne natrag na sjedalo i popije još jednu tabletu Neofena. Spustio je staklo i kroz tapecirani okvir zagledao se u Evu. Vrtjela se u mjestu, ne znajući više, od tolikog prostora, kamo krenuti. Na kraju je ostala neodlučno stajati. – Dođi – rekla je. Njena zelena haljina stapala se s pokošenom, na suncu izblijedjelom travom. Šešir širokog oboda bacao joj je sjenu na lice. Cijeli taj prizor, to široko polje, mreškasti ribnjaci, kukuruz, i ona usred svega, grčka statua sa slamnatim šeširom, koju je tu smjestio napušeni konceptualni umjetnik, sve je to Damiru izgledalo neplanski i nestvarno. Njemu tu nije bilo mjesta. – Trideset kilometara – protisnuo je i spustio sunčane naočale na nos. Eva se osvrnula posljednji put, popravila šešir i pošla prema ribnjacima.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=