48 POEZIJA I PROZA Mladen KOPJAR – Kuha nam svima u uredu, ne samo meni. Ponekad. Ogromne porcije – objašnjavao je Damir, pa nepotrebno, a možda i namjerno, dodao: – S puno strasti. Eva se nasloni o zid koji joj je hladio leđa, ali i nutrinu, sva ona vatra oko lomače na kojoj je spaljivala Sonju polako se gasila na iznenadnoj ledenoj kiši. – Naruči nam večeru – kazala je. – Meni nešto bez mesa. Srijeda – Prespavat ću kod mame – nazvala ga je Eva iz automobila. – Gledaj si utakmicu. – Nema utakmice. – Onda pornjavu. – Ne mogu. Mislit ću na tvoju mamu. – Pa ti voliš takve bizarne stvari. Ajd’ bok, odmori se, znam da ja hoću – rekla je i prekinula vezu. Eva i njena majka nisu se najbolje slagale još otkako je kći otkazala poslušnost i odlučila da će se udati prije no što završi fakultet. Gospođi Mariji nije se svidio ni odabranik, mladi pravnik koji se, to se ne pamti, usudio usporediti njezinu punđu s krtičnjakom u vrtu koji je brižno obrađivala otkako je otišla u mirovinu. – Glavno da vama niš’ ne ruje po glavi – zaključio je bio usporedbu Damir i zaslužio vječni prezir stare gospođe koja je, prije svega, cijenila uljudnost i disciplinu. Eva joj je izmaknula kontroli samo zato što, smatrala je, nije imala čvrstu očevu ruku da je ščepa za vrat kad je bilo potrebno. Veljka je prije vremena uzela bolest, a i sama je poslije toga često pobolijevala, sve do mirovine, kad su je najednom napustile gotovo sve boljetice. Jedina prava bolna točka bila joj je Eva. – Pripremila sam ti salatu, kak si htela – rekla je gospođa Marija kad joj se kći, znojna nakon vrućeg dana, srušila na stolac u blagovaonici. – Paradajz je iz vrta. – Divno, mama, hvala ti. Eva je jela malko presoljenu miješanu salatu, a majka je kružila oko stola, čekajući pravi trenutak da počne s istražnim radnjama. – Znam što se sad pitaš – rekla je Eva, uočivši njen zabrinut pogled. – Nismo se posvađali. Samo mi je tak došlo... moram se malo odmoriti od njega. Bar jednu večer. Da budem negdje drugdje. – Ja sam ti odmah govorila da moraš biti negde drugde. – Je, svega se sjećam, mama. Ali, nije on kriv... nije samo on. Puno toga se događa, a čovjek ne stigne sve procesuirati. Šuma svega, znaš? Gospođa Marija sjela je sučelice kćeri i uhvatila je za ruku, pa je Eva prestala jesti.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=