42 POEZIJA I PROZA Budimir ŽIŽOVIĆ znam ja gdje je taj đardin pred zoru skoro dođem do njega ćutim miris zemlje i razlikujem kako miriše cvijet limuna a kako naranče prigrlim pjev gardelina u sjećenju blizu mi je blizu negdanja njegova ljepota i spreman sam unijeti malo reda a onda mali pijetao iza sedam ciglenih zidova učini taj dragi đardin dalekim, dalekim REINKARNACIJA KAO BIJEG U prijašnjim životima bio sam i pas i svinja seoski pas na lancu više gladan nego sit i debeli pjegavi prasac sladostrasno uronjen u hranu u mljaskave pomije Otud mi samilosna ljubav prema domaćim životinjama i osjećaj krivnje kad mi zazubice krenu i osjećaj olakšanja kad jedenje rodbine i prijatelja sveopćom ljubavi zaokružim Jesam li možda nekad u prijašnjim životima i kao čovjek
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=