Nova Istra br. 2/2024

40 POEZIJA I PROZA Budimir ŽIŽOVIĆ O ČEMU TO PIŠEŠ, SUSJEDO? noćna rijeka sati teče iz svoga vrela koje je vječno sutra... Miguel de Unamuno Prošla je ta ironična zima što čovjeka čini manjim od njegove umišljene slike umjesto drsko vedrog pjeva malih šarenih ljubavno zanesenih ptica nebogled zakriljuju galebovi kradljivci mesnih odrezaka po balkonima od njihove kreštave buke ni pristojan otkucaj sata ne može se čuti pokušavam umisliti da nitko od filozofa nije u proljeće ozbiljnim rasprama sebe uvjeravao u teoriju vječnosti možda stoga što je puno detalja i živosti oko nas a vječnost se ne može odrediti detaljima grimizni obzor dobija svoj nepomični odraz u ostakljenom zidu balkona pa se taj odraz vraća obzoru a obzor onda opet vraća i sebe i odraz na balkonska stakla je li moja susjeda tada piše neke svoje recepte za kolače na svome balkonu jer otud često mirišu kolači

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=