39 Budimir ŽIŽOVIĆ POEZIJA I PROZA KIŠA Sve što smo trebali pojesti a nismo, dopola popijena pića, sva nedovršena pisma neizrečene riječi, ružičaste servijete. Sve je na stolu od naših prvih gozbi od ugašenih svijeća i slatkastih zvukova. Na stolu je i naš prvi ples i naše prve igre znanja razbacani zaboravi tanjurići sjećanja... Već neko vrijeme na naš stol pada nezaustavljiva kiša rastapa i odnosi okuse i mirise neraspremljenog stola rastače drage slike bešćutno i uporno odnosi sve s našeg nekad ludo bogatog stola za kojim smo blagovali i gradili gozbe. Nezaustavljiva, pogubna nemilosrdna temeljita kiša.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=