38 POEZIJA I PROZA Budimir ŽIŽOVIĆ s nekim seljačkim premazom skupa sa smijehom s kojim ga je nemarno jela Noć pod zvijezdama ukradena od strogih lica najbliža je bezvremenu a čemu da sam se usudio oteti ili bar podijeliti dijelili bismo ga do zadnje mrvice kruha i do zadnje mrvice na usnama Ne bih ja ni danas da se nađem malen pod zvijezdama i ponesem divlje metvice i miris majčine dušice i mirise uvaljane trave i sfumato sliku tanke ljetne haljine Ne bih više nikad božesačuvaj otimao onaj sočni komad kruha s nekim seljačkim premazom ne bih dao ništa za nj jer on je mogao samo tad i nikad više mirisati kao duša djevojačka
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=