28 POEZIJA I PROZA Budimir ŽIŽOVIĆ između mirte i pržine. San tragovi ostaju kao zauvijek nasukana meduza tanka prozračna krpice i mrvice sačuvanih mirisa nedosanjanoga sna. ONA JEDE Ona leprša gradom I nešto nevidljivo među prstima Jede Ne gricka i ne mljaska Ne liže i ne žvače Nego fino diskretno jede. Odmiče ulicom glatko Kao što majstor veslač Nečujno klizi uvalom Barka ga hitro sluša, A more žudno uzima vesla. Ona jede kao što pčela uzima Cvjetni prah ili leptir cvjetni nektar Ona jede moje davne lijepe snove Ona jede moje najljepše jave Ona jede svoja usputna sjećanja Na prolazne ljubavi To nevidljivo među njenim prstima Miriše na jutarnju plahtu. Ona, to nitko ne zna, Jede jednu svoju svježu Epizodu seksa Jer čiste duše valja Zagrliti novi dan.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=