196 (NEO)FAŠIZAM Damir GRUBIŠA – Mirko ŠTIFANIĆ Lakše je prepoznati tuđi fašizam nego svoj Političari žele uvjeriti građane u to da je i danas jedini problem „stari fašizam“ te da su mu oni, političari, jedina zapreka. Međutim, Umberto Eco u knjizi Vječni fašizam upozorava na tzv.„ur“ ili „nove fašiste“. On piše: Moramo paziti da se smisao tih riječi opet ne zaboravi. Ur-fašizam je i dalje oko nas, ponekad u civilnoj odjeći... Povijest, ali i sadašnjost potvrđuju da je lako prepoznati „stari“ i „tuđi fašizam“, ali svoj – nije. U takvim uvjetima velik problem predstavljaju oni političari koje, dok se ne nađe bolja riječ, treba nazvati „ur“, kako bi rekao Umberto Eco, ili „vječni fašisti“ u „civilnoj odjeći“. Je li takav slučaj i onaj u Rovinju? Naime, dugogodišnji djelatnik Centra za povijesna istraživanja (Centro di ricerche storiche) u Rovinju, svojedobno i lokalni političar (koji se javnim djelovanjem, svjetopogledom i objavama odlično „uklapa“ u Štifanićev tekst, op. ur.), prijavio je brojne sumnjive rabote u upravljanju Talijanskom unijom te je dobio otkaz i to zbog „izvanrednog stanja i pandemije te nedostatka sredstava”. Jedini je djelatnik te ustanove kojemu je uručen otkaz s takvim obrazloženjem. Političari, novinari i znanstvenici u službi fašizma novoga doba Drago Kraljević upozorava na to da nije dostatno emancipirati se od fašizma i shvatiti njegove ideje, ideologije, politike, odnosno prakse koje su bile na djelu u prošlosti. Problem je prepoznati novi fašizam. Njega, naime, potiču lažni političari i novinari te znanstvenici. Novi fašizam vjerojatno ne bi prepoznala ni Hannah Arendt koja je napisala najbolje djelo o totalitarizmu i fašizmu u 20. stoljeću, tj. o starome fašizmu. O čemu se radi? Problem je u tome kada se bez zadrške prenose jasne, a u biti poruke fake (lažnih) političara koji građane uvjeravaju u to da ih upravo oni brane od, primjerice, neoustaštva ili neokomunizma, maćehinske vlasti, neprijatelja, a neizravno zagovaraju realizaciju društva na čijem bi se čelu nalazila jedna, dvije ili tri osobe iz vrha političke stranke. Fake mediji nerijetko im„drže ljestve“ u krađi demokracije od građana koje su sveli na glasače na izborima, što političarima služi za „legalno i legitimno“ penjanje do vrha vrhova stranke lokalne (ili nacionalne) zajednice. Građani, pak, i njihova djeca sigurni su, tobože, ako se „utope” u poslušnu masu te ako su spremni zaokružiti imena svojih „vođa“ i javno pokazivati divljenje fake političarima koji građane, opet tobože, u pravilu poštuju kao ljude ravne sebi. Istarski fake novinari regionalnu vlast predstavljaju kao „lijevo-liberalnu“. U takvim uvjetima građani Istre u sve su većem broju i opsegu slobodni koliko i zatvorenik u zatvoru. U sredini u kojoj nema medijskog pluralizma nema ni javnoga pro-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=