189 Damir GRUBIŠA – Mirko ŠTIFANIĆ (NEO)FAŠIZAM talijanske desnice koja zločine u jamama želi poistovjetiti s Holokaustom i pritom prikazati fašizam kao žrtvu. Ako bi talijanska kultura zagovarala miran suživot s braćom Slavenima, on ističe da bi„jadransko pitanje“ bilo riješeno na miran način, a ne prema načelu „ili mi, ili oni“. Mussolini: „Prije svega borite se protiv slavenskoga jezika“ Kraljević citira riječi koje je izgovorio Livio Ragusin-Righi, vođa Fašističke stranke 1920-ih u Trstu. Objavio je pravi„traktat“ fašističkog antislavizma pod nazivom „Granična politika“, istaknuvši da ...stanovništvo naše istočne granice nema svoju, niti je povezano s bilo kojom civilizacijom, jer nema osjećaj nacionalne pripadnosti i nema nacionalnu kulturu. U tom smislu Mussolini je tvrdio da „Kraljevstvo Srba – Hrvata – Slovenaca“ ima zajednički nazivnik – najnasilnije italofobije... Menia: „Fojbe zapravo predstavljaju talijanski Holokaust“ U vezi s „pitanjem fojbi“ Kraljević piše da je to bilo mjesto susreta lijevih i desnih, kako bi kao „komisija“ predložili službeno, zajedničko viktimološko tumačenje prošlosti, tj. kako od agresora postati žrtvom. Zajednički im je cilj bio rehabilitacija fašizma pa su u svim raspravama na sjednicama komisija i radnih grupa citirali Meniju – da su ...svi „infoibati“ nastradali jer su bili Talijani. (Baš s tim u vezi korisno je pročitati knjigu dr. sc. Davora Mandića Fojbe – Mit i stvarnost..., Istarski ogranak DHK, Pula, 2022., 560 str., op. ur.) Dan sjećanja predstavlja reviziju povijesti i neminovno dovodi do velikih manipulacija i negativnih posljedica. Giacomo Scotti: „Zašto u Danu sjećanja nema 340 tisuća ubijenih Slavena?“ Talijanski političari (lijevi i desni) izgradili su priču/pripovijest o događajima na istočnoj granici, koja je iskrivila stvarnost i koja ne uzima u obzir odgovornost fašističke Italije te pothranjuje mit o „dobrom Talijanu“, koji je koristan za nacionalističku propagandu. U vezi s tim Kraljević navodi pitanje koje postavlja Giacomo Scotti: Zašto u Danu sjećanja nema 340 tisuća ubijenih Slavena, dodajući: Kad govorim o boli drugih, ili o takozvanim „slavenskim barbarima“, našim susjedima, ne mislim samo na 20 godina fašističkog ugnjetavanja i represije, koje je trpjelo hrvatsko i slovensko stanovništvo na teritoriju pripojenom Italiji nakon I. svjetskog rata, represijama koje su dovele do stotina i tisuća u zatvorima Specijalnog suda, u zatočeništvu, ali i prije
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=