182 (NEO)FAŠIZAM Damir GRUBIŠA – Mirko ŠTIFANIĆ U početnim poglavljima autor nas uvodi u „pretpovijest“ ratnih zločina i nasilja počinjenih u ratu i talijanskoj okupaciji dijela Jugoslavije 1941.–1943. te u dvogodišnjem razdoblju fašističke Republike Salò, objašnjavanjem fašističke politike izgradnje „novog Talijana“, da bi ustanovio kako fašistički rasni zakoni iz 1938. imaju duboke korijene u talijanskoj kolonijalističkoj politici i rasizmu s početka stoljeća i, posebno, u talijanskim kolonijalnim osvajanjima Libije, Etiopije, Eritreje i Somalije. Talijanska kolonijalna vojska u tim je dijelovima Afrike u svojem nastupanju i osvajanjima koristila nedopuštena ratna sredstva, od bojnih plinova, unatoč potpisivanju Međunarodne konvencije o zabrani bojnih plinova, do surovih represalija u kojima nije bilo pošteđeno civilno stanovništvo, izloženo masakrima, teroru, mučenjima, izgladnjavanju i sistematskom uništenju. Nakon podrobne analize slučajeva počinjenja ratnih zločina, koje su utvrdili i međunarodni mjerodavni forumi nakon Drugog svjetskog rata, kao i razne međunarodne komisije sve do tijela i organa Ujedinjenih naroda, autor povlači paralelu sa sudbinom neizručenja talijanskih ratnih zločinaca, u čemu su se Etiopija i Jugoslavije nakon rata našle u sličnoj situaciji. Autor, kao primjer, navodi samo dvije stranice s 200-tinjak imena počinitelja ratnih zločina, i to samo s prezimenima koja počinju slovima A i B, od ukupno 729 imena počinitelja čije je izručenje radi suđenja i kažnjavanja zatražila poslijeratna Jugoslavija. Da bi obrazložio svoju tvrdnju o tome kako proglašenje Dana sjećanja na fojbe i egzodus Talijana iz Jugoslavije (10. veljače) ove procese izvlači iz povijesnog konteksta i zanemaruje ono što se dogodilo prije, kao događaje koji su pokrenuli spiralu nasilja i koje treba sagledati u kontinuitetu, a ne izolirano, brišući pritom sve ono što prethodi kao da ne postoji, Kraljević detaljno analizira „politiku i prljavi rat talijanskih generala u Sloveniji, Istri i Dalmaciji“ i pritom nalazi temelje u autentičnim dokumentima i radovima talijanskih antifašističkih historiografa, koji su u više djela objavljenih u Italiji do kraja demaskirali mit o tome da su za ratne zločine na području Jugoslavije bili krivi fašisti, a ne i časnici i vojnici regularne Kraljevske vojske. Posebno je impresivno navođenje, u ovom kontekstu, zloglasnih okružnica koje potpisuju talijanski generali Roatta („umjesto politike zub za zub, moramo provoditi politiku glave za zub“) i Robotti („premalo se ubija“). O sistematskom teroru prema civilnom stanovništvu Kraljević navodi primjer uspostave koncentracijskih logora na okupiranim teritorijima, u koje su internirani civili s okupiranih područja, od kojih su neki (npr. Kampor na Rabu) imali veću smrtnost čak i od njemačkih logora gdje se nije provodila sistematska likvidacija zatvorenika.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=