164 IGOR ZIDIĆ Božidar PETRAČ gleda riječima, sve je to samo nebo uobličilo stvaranjem i pjesnik je toga više nego svjestan. Zidićevo oko gledanja riječima otvoreno je i za sveto i za glib. Sveto nadilazi zemaljsko, ali i glib. Pjesnikovo gledanje okom također je svjesno da se ni u najkontemplativnijem životu ne smije prekinuti veza sa svijetom i zemljom kao nebeskom stazom. Pjesnik je svjestan da naš duh, da njegov duh, može iskopati svjetlost iz gliba od kojeg smo sazdani kako bi je učinio da bliješti, zrači i još više sjaji onim sjajem i onom čežnjom u kojima se čovjek prepoznaje u viđenju Boga dok se Bog očituje u pobožanstvenjenoj čovjekovoj naravi.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=