152 IGOR ZIDIĆ Božidar PETRAČ agresorskih snaga 1991. – 1998. i obrana na Haaškom sudu optuženih hrvatskih generala: riječ je o istoj životnoj obrani. Treba dakle reći kako su Zidićeve polemike, rasprave i govori, poslanice„domu i rodu“ i svim matičarima bitno politički određeni, ali iz perspektive čovjeka koji misli daleko unaprijed i koji knjigom odgovara na knjigu, riječju na riječ, idejom na ideju, a sve s ciljem da se osnaži i očuva hrvatstvo, da se ukazuje na važnost tradicije kao živoga, tvorbenog procesa i prakse, kojom se uspješno mogu živjeti i održavati hrvatski identiteti u slobodnom kolanju ideja i djela. Napokon, treća knjiga Zidićevih izabranih djela koju Zidić piše kao likovni pisac, Rukopis oka. Likovne teme i ogledi 1967-2013. iz 2014., otvara sve bogatstvo i raznolikost Zidićevih likovnih priloga i tvori „vršni sažetak“ bitno opsežnijega Zidićeva likovnog opusa koji obuhvaća pedesetak knjiga i brojne manje tekstove i priloge. Osim toga, Zidić je u funkciji voditelja Moderne galerije (1989. – 2008.) priredio dva postava hrvatske moderne i suvremene umjetnosti i ispisao niz predgovora raznim katalozima i eseja o hrvatskim slikarima, djelujući najprije u Galeriji Schira (1975. – 1986.), a onda i Galeriji Tvornice duhana Rovinj, poslije Galeriji Adris (2001. – 2017.). Sveusve, Zidić je pravi umjetnik riječi i koje god područje ili polje njegova djelovanja željeli promatrati, dolazimo do jednoga jedinstvenog zaključka: što god je Igor Zidić svojom rukom potpisao, bila to pjesma, polemika, rasprava, politički tekst, likovna kritika ili likovna monografija, sve to jasno odaje ruku vrsnoga jezičnog tkalca, sve to odaje jednu jedinstvenu osobnost koja po svoj prilici najprije proizlazi iz pjesničkoga nerva i doživljaja svijeta te oštrovidnoga i vidovitog likovnog oka – dok mu osnovne ljudske težnje bijahu vazda okrenute slobodi, svojoj osobnoj slobodi kao stvaratelja, slobodi svojih suradnika i slobodi svojega naroda, riječju svakoga ljudskog stvora. Njegova je životna staza, smisao njegove životne pustolovine, zapravo nužno istodobno čuvanje ljepote i slobode. Kako je sam izjavio: „U ljepoti se ostvaruje sloboda, sloboda je najviša ljepota“, duboko svjestan da je zemlja kojom hodi, koju poštuje i ljubi nužno nebeska staza kojom se dopire do nebeskih visina, da parafraziram najnoviji prevedeni naslov Fabricea Hadjadja, objavljen 2023. u Kršćanskoj sadašnjosti. A što se same Matice hrvatske tiče, svojim istupima, govorima i polemikama nastajao je, otkako mu je u ožujku 1972. raskinut radni odnos, pa otkako je nastavio raditi u Nakladnom zavodu Matice hrvatske gdje je bio urednikom i otkako je obavljao dužnost predsjednika Matice hrvatske, zastupati njezine temeljne zadaće i njezinu borbu za gospodarsku i političku ravnopravnost i neovisnost svoje zemlje Hrvatske, za njezin kulturni i jezični nacionalni identitet. Najzad, 2022. izlazi u Matici hrvatskoj zbornik tekstova posvećenih Igoru Zidiću Stvaralački opus Igora Zidića (urednici Milan Bešlić i Božidar Petrač, glavni urednik Luka Šeput) u kojem se uza relevantne tekstove Ivana Rogića Nehajeva, Biserke Rauter Plančić, Stjepana Damjanovića, Tonka Maroevića, Davora Šalata,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=