150 IGOR ZIDIĆ Božidar PETRAČ ‘Memento homo quia pulveris es!’ Kad mislim na to da sam od praha stvoren i da ću se zemlji vratiti, ne osjećam ni strah, ni studen, ni tjeskobu. Pa i govorim o tome snižena tona, jer je to područje tišine, a ne prijepora ili svađe. Pred antičkim stelama i našim stećcima možemo štošta naučiti: u njima je lijepa mjera mira, koji dolazi do spoznaje, i lijepa mjera vedrine, koja dolazi do vjere.“ Tako će Igor Zidić odgovoriti na neka od mojih pitanja, a onda će se naći u jednom putopisnom tekstu što je također objavljen u Kani pod naslovom Tkalac veza na propuhu, podsjećajući na njegovu knjigu likovnih kritika i zapisa Tkalac na propuhu iz 1972. i prisjetiti nas na drugu Zidićevu bitnu struku, na povijest umjetnosti, drugo veliko polje njegove aktivnosti, i dozvati u sjećanje sve ono što je Zidić kao povjesničar umjetnosti uz svoj pjesnički i književno-kritički posao istovremeno radio, znatno češće i znatno više, nemjerljivo više. Osim toga, i ja se, hoteći-nehoteći, nađoh kao svojevrsni tkalac hrvatsko-poljskih veza, pa mi je naslov Zidićeve knjige poslužio kao zgodan i prikladan uzor-naslov kojim sam iz zimskoga Krakova pisao svoje mjesečne Listove iz Poljske. Danas, četrdeset godina poslije, nekako mi izgleda primjerenim odužiti se čovjeku koji je obilježio mnoge događaje iz hrvatske kulturne prošlosti i sadašnjosti i koji svojim plodovima ne prestaje iznenađivati ukupnu hrvatsku kulturnu, znanstvenu i duhovnu javnost. Čini mi se prirodnim ponuditi, svakako s povodom, svoj izbor Zidićevih pjesama u Biblioteci Media Kršćanske sadašnjosti, maloj ljupkoj knjižnici, koja posebno njeguje hrvatsku duhovnu pjesničku riječ jer, kako sam pjesnik reče, biblijski motivi stubokom obilježavaju kulturalni kontekst i obzorje njegova pjesništva, ali i njegova povijesno-likovnog stvaralaštva. II. Igor Zidić je u posljednjih desetak godina objavio tri temeljne knjige koje uvelike upućuju na njegove tri velike dionice djelovanja, pisanja i stvaranja, ali, rekao bi Ivan Rogić Nehajev, i to s pravom, ne smijemo zaboraviti ni onu četvrtu koja je tješnje povezana s politikom i političkim Zidićevim angažmanom. Zapravo, sve se te dionice, a ne smijemo zaboraviti ni onu obiteljsku, mogu promatrati u svjetlu dohvaćanja smisla Zidićeve pustolovine zemaljskoga života jer su neodvojivo spojene i nekako proizlaze iz njegova cjelovitoga stvaralačkog bića. Kako je u Biblioteci Matice hrvatske objavljena 2011. knjiga Kost i gozba. Pjesme 1957-2011., koju je uz pjesnikovu pomoć priredio i pogovor napisao Ivan Rogić Nehajev, pjesnikov dugogodišnji suputnik, i kako je u svojoj studiji Kako čitati pjesme Igora Zidića? odgovorio na niz različitih pitanja što ih Zidićevo pjesničko stvaralaštvo nameće, a osim toga zahvatio je dobrim dijelom i sve Zidićeve stvaralačke dionice, time mi je bitno olakšao posao jer se ne moram svih dionica posebno dohvaćati. Uzalud bi ih
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=