136 PRIJEVODI Andrea CAMILLERI Jedan od najpoznatijih talijanskih suvremenih pisaca, Andrea Camilleri, rođeni Sicilijanac s dugogodišnjom adresom u Rimu, često nazivan il Sommo („Vrhovni“) zbog svojeg iznimnog književnog značaja, preminuo je 17. srpnja 2019. godine. Premda je imao gotovo 94 godine kada je doživio infarkt, te je u kritičnom stanju u bolnici proveo mjesec dana, njegova je smrt dočekana s određenom nevjericom. Zar je moguće da ga više nema?! Naime, svi su se već bili naviknuli na njegovu snažnu prisutnost i to ne samo na književnoj sceni, gdje je godišnje objavljivao nekoliko knjiga (u godini smrti izdao je četiri nova naslova!). Često se pojavljivao u javnome životu, davao intervjue, sudjelovao u kazališnim predstavama, gostovao u televizijskim emisijama, na sajmovima knjiga i sveučilištima gdje je, osim o književnosti, raspravljao o aktualnim društvenim problemima i to s tolikim žarom, humorom i lucidnošću da se gotovo prirodno nametnulo pitanje: Zar je zaista moguće da Camillerija više nema?! Piščevim poklonicima donekle je utješna bila činjenica da su u pripremi, dakle postumno, ostale dvije njegove knjige: esej o pisanju te dugo iščekivan roman radnog naslova Riccardino, kao završnu epizodu iz ciklusa kriminalističkih romana sa Salvom Montalbanom, koji je Camilleri pohranio kod izdavača desetak godina prije smrti. Upravo su mu romani u kojima je glavni lik temperamentni policajac bez dlake na jeziku – tvrdoglavi Sicilijanac koji ne podnosi bahatost i slijepo poštivanje autoriteta, borac protiv kriminala, licemjerja i nepravde, veliki gurman i meteoropat, sredovječni neženja u dugogodišnjoj vezi sa sjevernjakinjom Livijom – donijeli nacionalnu i svjetsku slavu. Dodatni zamah Camillerijevoj popularnosti zasigurno je dala dugovječna televizijska serija Il commissario Montalbano (Inspektor Montalbano) koja je od 1999. godine gotovo u stopu slijedila piščevo stvaralaštvo. Na RAI-ju je prikazano mnoštvo epizoda temeljenih na romanima i pripovijetkama o najpoznatijem sicilijanskom policajcu, a njegove su pustolovine s Lucom Zingarettijem u glavnoj ulozi mogli pratiti i hrvatski gledatelji. Premda se romani o Montalbanu svrstavaju u kriminalističku beletristiku, oni nadilaze okvire svog žanra. Naime, riječ je o vrlo slojevitim književnim djelima u kojima nije ključno otkriti ubojicu i riješiti enigmu slučaja, već uroniti u živopisni prikaz Sicilije i socijalnih prilika njenih ljudi smještenih u gradiću Vigata, izmišljene „inačice“ Camillerijeva rodnoga mjesta. Kroz dijaloge prepune britke ironije, ali uvijek uz dozu empatije,pisac gradi svijet zločina podjaren niskim strastima i obiteljskim dramama koje pogađaju kako obične ljude tako i bogatu elitu. U pozadini svake krimi-priče, koja čini okosnicu romana, nazire se oštra kritika aktualnih društvenih fenomena kao što su, primjerice, organizirani (međunarodni) kriminal, korupcija na najvišim razinama vlasti te ksenofobija i rasizam, u novije vrijeme usmjereni prema nesretnim imigrantima. No najupečatljivija značajka ovih književnih djela nije zaplet radnje, pa čak ni bogata galerija likova, već autorov jezik – jedinstven Camillerijev idiom nastao spajanjem talijanskog standardnoga jezika i sicilijanskog narječja – na neo- čekivan, svjež, originalan način. Camilleri je rođen 1925. godine u Porto Empedocleu, pomorskome gradiću tik uz Agrigento, da bi se ubrzo nakon Drugoga svjetskog rata preselio u Rim gdje je ostao do kraja života. U glavnome gradu upisuje Akademiju dramske umjetnosti te radni vijek posvećuje režiji, najprije praktično na radiju, televiziji i u kazalištu, a potom teorijski kao sveučilišni profesor. Prvi roman Il corso delle cose (Tijek stvari) objavljuje razmjerno kasno, 1978. godine, a zatim slijedi niz proznih djela koja su uglavnom tematizirala sicilijansku povijest, ali bez ozbiljnijeg odjeka. Već je bio navršio sedamdesetu kada, 1994. godine, izlazi njegov prvi kriminalistički roman s likom višega inspektora Salva Montalbana, La forma dell’acqua (Oblik vode). Nakon toga široj javnosti dotad slabo poznati pisac u svega nekoliko godina postaje najčitanijim suvremenim talijanskim književnikom. Dovoljno je spomenuti da je u samo tjedan dana od objave romana La gita a Tindari (Izlet u Tindari) godine 2000. s polica talijanskih knjižara „nestalo“ svih dvjesto tisuća primjeraka naklade.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=