133 Andrea CAMILLERI PRIJEVODI Samo što nije stigao. Prestrojio se u livo, skrenuo na prilaz koji je vodio do kuće, došao na čistinu, zaustavio se, izašao, dopra vrata, zapra ih za sobom, krenuo prema prekidaču, ali ruka mu zastane u zraku. Što ga je to skamenilo? Svojevrsni bljesak, munjevit prizor događaja koji je netom prije vidio, ali prebrzo da bi mu mozak na vrijeme prenio prikupljene podatke. Nije upalio svitlo, u mraku se mogao lakše usredotočiti, rekonstruirati ono što ga je u podsvijesti potreslo. Evo, bilo je to onda kada je skretao na prilaz, farovima je na trenutak obasjao jedan prizor. Pred njim, u istom pravcu, stajao je parkiran džip marke Nissan. Na drugoj strani ceste vidio je tri siluete u pokretu. Činilo se kao da plešu, na trenutak bi se spojili gotovo u jedno tijelo, a zatim bi se udaljavali. Zaklopi oči, čvrsto ih stisne. Smetala mu je čak i svjetlost lampe koja je ostala upaljena na verandi narušavajući gusti mrak u koji je htio utonuti. Dva muškarca i jedna žena, sada je bio siguran. Plesali su i svako toliko bi se zagrlili. Ne, to je ono što je mislio da je vidio, ali bilo je u njihovu ponašanju nečega što je dalo naslutiti da je situacija možda drukčija. Bolje se usredotoči, Salvo, oči policijota ostaju uvijek oči policijota. I odjednom nije više sumnjao. Svojevrsnim mentalnim zumiranjem uoči ruku koja nasilno, s bijesom, grabi žensku kosu. Događaj je krenuo u pravom svjetlu. Otmica, a ne neka pizdarija! Dva muškarca koja na silu pokušavaju ugurati divojku u Nissan. Nije ni trenutak dvojio, dopre vrata, izađe vanka, uđe u auto, krene. Koliko je vremena prošlo? Izračuna da je to bilo prije desetak minuta. Kružio je autom već dva sata, tvrdoglavo, stisnutih usana, uperena pogleda, naprid-nazad prolazio čestama, česticama, štradama, puteljcima. Kad je već bio izgubio svaku nadu, ugleda Nissan parkiran ispred kuće na brijegu, koja mu se uvijek činila pustom, u rijetkim prilikama kada bi ovuda prolazio. S prozora na pročelju nije dopirala svjetlost. Smjesta ugasi auto u strahu da su čuli rumor motora. Pričeka, nepomično, nekoliko minuta. Zatim izađe iz auta, pustivši otvorena vrata i oprezno, sagnut, napravi đir oko kuće. Pozadi, kroz zatvorene grilje nazirala se svjetlost iz dviju kamara, jedne u prizemlju, a druge na katu. Vratio se pred kuću te polagano gurnuo ulazna vrata koja su bila odškrinuta, pazeći pritom da ne zaškripe. Preznojavao se. Dospio je u mračno predsoblje, krenuo prema dnevnom boravku koji se nastavljao na kuhinju. Ondje je ugledao dva mladića u trapericama, s dugim bradama i naušnicama. Bili su goli do pasa. Pripremali su neko jelo na dva kuhala za kampiranje i kontrolirali da im ne zagori. Prvi je pazija na tavu, a drugi je otklopio pinjatu i nutra miješao velikom drvenom kuhačom. Mirisalo je na prženu hranu i šalšu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=