127 Andrea CAMILLERI PRIJEVODI „Ja ću ove noći ostati ovdje“ reče.„Vi ugasite svitla, zaprite vrata i prozore i zapečatite prostor. Mora izgledati kao da ovdi nutra nitko nije ostao“. „A zbog čega bi se ovi trebali vratiti?“ zapita Fazio. „Ne znam, ali napravite ono što vam kažem. Ti se, Fazio, odvezi mojim autom u Vigatu. I, da, još nešto: prije nego što odete, nakon što zapečatite vrata, otiđite u štalu i pobrinite se za magarca. Ona jadna beštija mora da je lačna i žedna.“ „Kako zapovidate“ odgovori Fazzio.„Želite li da vas tijekom jutra pokupim vašim autom?“ „Ne, hvala. Vratit ću se pješice u Vigatu.“ „Ali daleko je!“ Montalbano ga ošine pogledom i Fazio se više ne usudi inzistirati. „Viši inspektore, otkrijte mi, molim vas, nešto prije nego što odem. Zašto ne valja naše objašnjenje o tome kako je ubijen Giacomo Fioretto?“ „Zato što je Fioretto, dok je jeo, sjedio okrenut licem prema vratima. Da je netko ušao, on bi ga vidio i pružio otpor. Međutim, ovdje u kamari sve je na svom mjestu, nema traga borbi.“ „Pa šta s tim? Možda je onaj koji je prvi ušao uperio pištolj u Giacoma i držeći ga cijelo vrijeme na nišanu zapovidija da se ne miče, dok je onaj drugi napravio đir oko stola te mu pucao u potiljak.“ „I ti misliš da je Giacomo Fioretto, po onome ča ste mi vi ispričali, tip čovika koji bi se ukočio od straha i čekao da ga ubiju? Nešto bi u očaju pokušao jer bi bio mrtav ovako i onako. Pa, ajd’ boh!“ Čuo ih je kad su zatvorili vrata, čuo ih je kad su stavili pečat (list papira na koji se nešto naškraba i udari žig te zalipi za vrata s dva komadića selotejpa), čuo ih je kad su poskakivali i beštimali u štali dok su hranili tovara (očito da magarac nije htio imati posla s dvojicom furešta), čuo ih je kad su upalili automobile i udaljili se. Cijelo je vrijeme nepomično stajao u mrklom mraku kraj stola. Nakon nekoliko sekundi do njega je dopro zvuk kiše koja je iznova počela padati. Skinuo je jaketu, kravatu, koju je još uvijek nosio, a morao ju je obući zbog sastanka u Palermu, košulju, te je ostao gol do pasa. S baterijom u ruci, odlučno je zakoračio prema pećnici, uzeo limeni poklopac i položio ga na pod pazeći da ne bude bučan, gurnuo je ruku nutra u pećnicu te pritisnuo botun na bateriji. Popeo se na prste i cijelim je trupom i on sam ušao nutra u pećnicu. Okrenuo se na leđa naslonivši se na dno pećnice, pola tijela mu je bilo nutra, a dupe, noge i stopala su virili vanka. Jeno malo pepela mu je palo u oči, ali to ga nije spriječilo da vidi pištolu, tik uzad otvora, zalijepljenu za svod pećnice s dvije samoljepljive trake za pakete koje su zablištile pod svjetlošću lampe. Ugasio je bateriju, izašao iz pećnice, vratio poklo-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=