124 PRIJEVODI Andrea CAMILLERI ma u pola metra blata. Kiša zvana škropeta nije više padala, ali su se njene posljedice i dalje osjećale. Kućni je prag, naime, bio skriven ispod tri prsta blata, a blata je bilo po cijeloj kamari u koju je ušao. Fazio i Gallo upravo su pili čašu vina stojeći ispred ognjišta. Tu je bila i pećnica koja se zatvarala polukružno izrezanim komadom lima. Leš su odnijeli ća. Na stolu, nasred prostorije, nalazio se tanjur s ostacima kuhanog krumpira, ali je zbog krvi, koja se prelila preko tanjura i kapala po drvenom stolu, nalikovao na ljubičastu ciklu. Na stolu, na kojem nije bilo stolnjaka, nalazio se i nenačeti kolut škripavca, pola štruce kruha i pola čaše crnog vina. Demižona nije bilo, iz njega su si upravo bili natočili Fazio i Gallo. Na podu, kraj slamnatog sidila, ležao je pirun. Fazio je pratio njegov pogled. „Dogodilo se dok je jeo. Pogubili su ga jednim metkom u potiljak.“ Montalbano bi pobisnija kada bi na televiziji umisto glagola ubiti rekli pogubiti. A i na svoje se ljutio. Ovog se puta pravio da nije čuo, ako je Fazziju pobjegla ta riječ, znači da ga je jako dojmio taj jedan jedini metak hladnokrvno ispaljen u potiljak. „Šta se nalazi tamo?“ upita viši inspektor kimnuvši glavom prema drugoj kamari. „Niš. Bračni krevet bez lancuna, samo s madracima, dva noćna ormarića, jedan armar, dva sidila poput ovih.“ „Ja san ga pozna“ reče Gallo rukom brišući usta. „Kega, mrtvaca?“ „Ne, šefe. Oca. Zva se Firetto Antonio. Sin se pak zvao Giacomo, ali ga nikad nisam upoznao.“ „Gdje je otac?“ „U tome je kvaka“ kazao je Fazio.„Ne moremo ga najti. Tražili smo ga kraj kuće i u okolici, ali ga nismo našli. Po mom mišljenju, poveli su ga ća oni koji su mu ubili sina.“ „Ča znate o mrtvacu?“ „Šefe, to je Firetto Giacomo!“ „I ča s tim?“ „Šefe, već se pet lit nalazio u bijegu. Radio je za mafiju, obavljao njihove prljave poslove, barem se tako pričalo. Jedino vi nikada niste čuli za njega.“ „Je li pripadao Cuffarima ili Sinagrama?“ Cuffaro i Sinagra bile su dvije familije koje su se godinama borile za prevlast nad regijom Montelusa. „Šefe, Firetto Giacomo imao je četrdeset i pet godina. Dok je bio tu, pripadao je familiji Sinagra. Tad je još bio mulac, ali je obećavao. Toliko da ga je unajmila familija Riolo iz Palerma. Ovaj je najam trajao sve dok ga nisu ubili.“ „A kad bi dolazio u ove krajeve otac bi mu ukazivao gostoprimstvo.“
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=