118 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Cvijeta PAVLOVIĆ 1914. – 1918. Pod pljuskom krvi, crvene do koturni, Melpomena vitla svojom maskom i svojim bodežom, Crna su klupka Parka šutljivih Tragična, nestajući u usijanoj magli, Djevice iz grobova prolaze s urnama... To je čovjek protiv čovjeka, krilat, potkovan, pod zemljom, Koji potresa svijet svojim krvoprolićima; To je vječni Kain kriv zbog masakra. Mržnja razlijeva svoju žuč čak i u srce golubica, Djeca su u koroti, starci u suzama. (...) Ah, proklet bio nagon koji ne prašta: Koji navodi tigra da skoči i želi čovjeka u ratu! Ali još prokletije u svojim prijevarnim mamcima Drvo Znanosti u središtu zemlje i njegovi zlokobni plodovi koje krademo punih ruku. (...) Čemu uopće genij? Čemu uopće znanje? Naša zemaljska kugla živi li razdoblja okrutnija? Iz uskiptjela kaosa potrebno je izniknuti manje crn! Čovjek vjerovaše u nebo kad nije imao krila... (...) Avaj... avaj! Sužnji u željeznom krugu, Vidimo kako dani bježe, svaka nada izmiče, Topovi nam prijete i kruh je gorak; Izjedeni tugom, hoćemo li sutra vidjeti zoru? Hoćemo li ikada izići živi iz toga pakla? (Ida Verona: Poezija. Sabrana djela Ide Verona – Knjiga II., Izdanja Antibarbarus i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, Zagreb, 2018., str. 213.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=