117 Cvijeta PAVLOVIĆ OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Ta je činjenica ujedno dokaz da je za kategoriju čitanosti dobrodošla – ali ipak ne i presudna – sama literarna kakvoća, nego čitanost i titulu uspješnica u širemu čitateljskom krugu donosi najprije sadržaj, a osobito onaj koji izrasta iz istinitosti, istinolikosti, vjerodostojnosti – jednostavno rečeno: književnost kao svjedočanstvo, u ovome slučaju svjedočanstvo žene koja pripovijeda iz svoje zrelosti, ali i iz perspektive četrnaestogodišnjakinje koja je prošla iskustva rata i izbjeglištva i opredijelila se za redovništvo, u redu Karmelićanki Božanskoga Srca Isusova: „Onima koji su svoje živote dali za ostvarenje (...) nade i onima koji i danas sve čine da se ona ostvari, ovim sam recima željela reći: Hvala, prijatelji!“ (S. Božica Alojzija od Svetog Lica, OCD: Hvala prijatelji. Djetinjstvo u sjeni rata, treće izdanje, 2008., str. 102). U takvom kontekstu specifično mjesto zauzima roman Tanje Belobrajdić Crni kaput u dva izdanja, 2015. i 2017., dobitnik književne nagrade Slavić za 2015. g., roman kojim autorica zagovara sutrašnjicu, nadu i oprost, a i dalje se bavi ratnom tematikom u drugim formama, vjerujući u važnost bilježenja i pamćenja. Žensko autorstvo može biti temom propitivanja različitih podjela, kao što je to dokazano na znanstvenom skupu Prvi svjetski rat u kulturnom pamćenju održanome godine 2014. na Danima Hvarskog kazališta. Na skupu je proveden svojevrstan eksperiment: osobno sam odabrala na prvi pogled sporednu temu. Predstavila sam ratnu poema pod naslovom „1914. – 1918.“, čije sam autorstvo tijekom analize auditoriju svjesno i promišljeno najprije ostavila zakrivenim. Poema je inercijom bila percipirana kao djelo muškoga autora te je razotkrivanje autorstva, utvrđivanje da je autor poeme žena, izazvalo iznenađenje, čime je dokazana i predrasuda i ženska pozicija „drugoga“ u tematološkim „ratnim sferama“. Takvim učinkom iznenađenja odabrani primjer svratio je pozornost na pjesnikinju i dramatičarku Idu Verona, Bokeljku rođenu u Rumunjskoj, koja je za života objavila samo lirsku zbirku Mimosas na francuskome jeziku u Parizu 1885. g. No njezine su poeme ratničke-junačke budnice, osobito na temu crnogorsko-turskoga rata, pjesme koje u potpunosti ispunjuju žanrovske danosti. U ratno doba Ida Verona bila je aktivno angažirana kao medicinska sestra, što je također utjecalo na zastupljenost specifičnih motiva. No, uz mnoge druge primjere, njezini sljedeći stihovi zorno pokazuju da ženska perspektiva nije presudno ženska nego je ponajprije ravnopravan element spoznaje, spoznaje o ratu, o znanju, i osjećajima koji su zajednički, u vremenskom lȗku od antike do suvremenosti:
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=