115 Cvijeta PAVLOVIĆ, Zagreb AUTORICE RATNE LITERATURE Kako u svakodnevici tako i u povijesnim prijelomnicama, žene preuzimaju sve uloge, aktivne i pasivne: tako je i u ratu. Žene nose uloge od ratnica preko žrtava ili plijena do njegovateljica, tješiteljica, bodriteljica, pregovarača, čak svojevrsnih tumača, prevoditelja... A tako je i u ratnoj literaturi: primjeri trubadurskoga ili petrarkističkoga pjesništva sve do naše suvremenosti pokazuju načine na koje su u povijesti književnosti književnice progovarale o temi rata iz očišta koje se uvjetno može nazvati očište Drugoga tj. Druge, iako u osnovi ono to nije… Od Homerove Andromahe do primjerā u suvremenoj hrvatskoj književnosti, razlike u muškoj i ženskoj perspektivi ima, ali i nema – paradoks nam ostaje za daljnje promišljanje o opstojnosti teme u vrtlozima povijesti civilizacije. Autorice i ženski glasovi koji izokreću (dominantne) perspektive, te na tom tragu donose iznenađenja na horizontu očekivanja, neophodne su u pronicanju historijskih i humanih kriza i trauma, za pronicanje obuhvatnosti življenja. Kako u svakodnevici tako i u povijesnim prijelomnicama, žene preuzimaju sve uloge, aktivne i pasivne: tako je i u ratu. Žene nose uloge od ratnica preko žrtava ili plijena do njegovateljica, tješiteljica, bodriteljica, pregovarača, čak svojevrsnih tumača, prevoditelja... A tako je i u ratnoj literaturi: primjeri trubadurskoga ili petrarkističkoga pjesništva sve do naše suvremenosti pokazuju načine na koje su u povijesti književnosti književnice progovarale o temi rata iz očišta koje se uvjetno može nazvati očište Drugoga tj. Druge, iako u osnovi ono to nije. Ali svakako jest očište iz kojega književnost s uspjehom ostvaruje različite ratne rakurse. Autorice ratne literature govore izrazito raznovrsnim registrima, što im (izvor: matica.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=