114 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Antun PAVEŠKOVIĆ Kakva je to sjajna fabula mogla biti, jedna od mnogih dubrovačkih zaboravljenih. U tom zaboravu Dubrovnik, umjesto da istakne sebe, služi scenografijom ekranizacije nekih dalekih metropola. To vam je kao da Beč glumi Pariz, a londonske se vedute za potrebe holivudskog spektakla privremeno maškaraju u Madrid ili Moskvu. Groteskno, zar ne? To je Dubrovnik danas! Jedna velika groteska koja je, obnovivši se materijalno od prošloga rata, potonula u letargiju vlastita zaborava. Doduše, masno plaćenu letargiju. Nekada davno glavni igrači povijesti, Dubrovčani danas hrle na audicije za statiste stupidnih spektakala. I umjesto da Harrison Ford ili Demi Moore dođu u Grad s jednakim divljenjem kojim hodočaste Parizom ili Londonom, današnji Dubrovčani smjeste ih u ubavu vilu Mimozu i onda hrle tko će im se dublje pokloniti. Sjetimo se gospar Iva: Dubrovnik plovi..., ali ne da skrije svoju slobodu koju je odavno izgubio u moru globalne površnosti i lukrativnog afitavanja, nego prema hridi vlastita zaborava. Pa je li onda čudno da je zaboravljen zadnji rat koji je Gradu početkom devetnaestoga stoljeća mogao donijeti slobodu? Je li čudno da ni Domovinski nije dobio adekvatnu umjetničku prezentaciju, a jedini pošten film na tu temu, Harrisonovo cvijeće, snime Amerikanci po romanu francuske spisateljice, dok smo mi o dubrovačkoj dionici hrvatske kalvarije dobili nekakvu Sabljak-Senečićevu filmsku nebulozu i pošten, iako ne previše uspješan, roman Čede Price! Na kraju mi se čini da je najuspješnija tematizacija rata bila hepening dubrovačkog slikara Iva Grbića koji je, kada mu je četnička granata srušila atelje, prkosno stao s nekom smiješnom romijenčom na glavi, zaogrnut krpaturom nalik na indijanske živopisne ogrtače, nasred ulice i bečio se i pokazivao roge onima s brda. Rat je otac svemu, pa tako i u hrvatskom slučaju, otac zaboravu i gluposti.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=