105 Igor MIKECIN OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Ime i djelo luka međusobno su suprotni na taj način da ime znači i život, a djelo je smrt. U suprotnosti imena i djela luka krije se suprotnost života i smrti. Istinsko ime ukazuje na nepojavno djelovanje imenovanoga i tako u sebi sabire oba suprotna djelovanja. Pojavno je djelo luka smrt, a nepojavno je život. Pomoću luka usmrćuje se život živoga, a ujedno se tim usmrćivanjem štiti život, bilo od neprijatelja i pogibije bilo tako da se pribavlja hrana koja održava život. Ukoliko se ona suprotna razdvoje u djelu, preostaje puko uništavajuće i iživljavajuće ubijanje i bestidan život koji zaboravlja na vlastitu smrtnost. Suprotnost života i smrti pojavljivanje je rata kao zbora svekolika bivanja. To je štoviše jedna od osnovnih suprotnosti u kojoj se pokazuje sam zbor kao rat: jer iako Dionysu povorku tvorahu i poj slavopojahu stidima najbestidnija su počinjena; ta isti [je] Aid i Dionys, kojemu mahnitaju i svetkuju Lenaje (B 15 DK). Za Hērakleita su luk i lira uzoriti znameni sklada, koji ponajbolje znamenuju to da je sklad u samome sebi dvojan. Luk je naime ratno oružje, ono čime se vodi rat, a lira je sredstvo mira, ono čime se u miru glazbuje. Zajedno luk i lira znamenuju suprotnost rata i mira u samome skladu. No oni su već svaki u samome sebi suprotni, jer luk kroz ratovanje donosi i čuva mir, usmrćujući čuva život, a lira ne umiruje samo nego ujedno i uznemiruje jer ona svojom glazbom i pjesmom kao strijelama pogađa slušatelja. No osim toga pojavnoga djelovanja oba ta bivajuća u sebi kriju sukob suprotnih težnji, koji ih uspostavlja i održava u njihovu opstanku. Kad krakovi luka i rogovi lire ne bi usuprot stremili, a to znači međusobno ratovali, ne bi struna i jaram koji ih sjedinjuju mogli biti toliko napeti da svojom napetošću drže ona protivna zajedno i u miru, kako bi se iz luka mogla odapeti strijela, a iz lire odjeknuti glazba. Ako su ona suprotna međusobno protivna, njihovo je jedinstvo spor (ἔρις), razdor (νε῀ικoς) i rat (πόλεμoς). Stalno težeći usuprot, ona se međusobno opiru, te u stalnoj napetosti sukoba nastoje jedno drugo nadvladati. Ukoliko su pak ona suprotna međusobno privlačna, njihovo je jedinstvo prisnost (φιλίη) i mir (εἰρένη). Odnos suprotnosti stoga nije samo rat, tj. razlikovanje i protivljenje suprotnih, nego je ujedno i mir, tj. poistovjećenje i pomirenje suprotnih; niti je samo razdor nego je i ljubav, niti je samo sukob ili spor, nego je i sloga (ὁμoλoγίη) i sklad (ἁρμoνίη): ono protutežeće sunoseće i iz onih raznosećih najljepši sklad i sva bivaju po sporu (B 8 DK).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=