Nova Istra br. 1/2024

98 OGLEDI Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ HUMOR I UTOPIJA Humor često podrazumijeva prepoznavanje: nasmijemo se jer nešto prepoznajemo, vidimo unaprijed. Smijemo se, u isto vrijeme, i samima sebi. Smijemo se tomu kako bismo željeli da nam je život poseban, izniman,„svet“, a zapravo je tek dio ponavljanja, živimo šablone, pa su stoga – ponavljam – smiješne naše zablude o vlastitoj iznimnosti dok igramo stvarnosne igre, slijedeći pravila i/ ili stereotipe. Sve što nam se događa jest dio nekog žanra, pa tako i određenog klišea. Jednako tako, postajemo svjesni toga koliko značajan žanr kojemu se priklanjamo: priča našega života ovisi o načinu na koji pišemo vlastitu ili tuđu biografiju. PUT PREMA LAKOĆI PUTEM PREOBILJA Matkovićev je način „gradnje“ teksta ponešto drugačiji: ciklus drama on piše jako mlad te one utopijsku dimenziju, možda baš zbog autorove mladosti. No, njegovi su tekstovi puni događaja, gotovo da u pojedinoj drami ima građe za tri, te ih je (sad govorim iz redateljske perspektive) gotovo nemoguće postaviti i odigrati a da se svi uključeni (vjerojatno i gledatelji) pri tom ne umore. Stoga je odličan i moguć pristup njegovim uradcima sljedeći: okrenimo se čitanju Matkovićeve drame kao da je riječ o žanrovskoj literaturi (ljubiću, krimiću). Odlučimo li se za to, sve postaje jednostavnije, lakše, prohodnije: pojavljuju se žanrovska rješenja razvoja dramske situacije. U Matkovićevim dramama okrenutost žanru ne proizvodi smijeh, već osjećaj da smo se nekako „izvukli“; priveli smo, na našu sreću,„stvar“ tj. problem kraju. Oslobađajuće je, naime, to kada drama, pa makar ona scenska ako već ne i životna10, ima siguran svršetak, odnosno – konac, točku. SERIJALNOST: IMA LI NASTAVKA? Doduše, taj je konac privremen, točka postaje zarezom, jer mnogi krimići ostavljaju glavne junake djelatnima, na životu, njih koji tumače svijet, pa tako i zagonetke prošlosti. Naime, slijedi nastavak, novi roman, nova priča. 10 „Unatoč dekadentnosti aktualnog vremena, u suvremenim se krimićima“, ističe Gajin, kreira„simbolički prostor kvaziotpora“ (2018.: 12).

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=