95 Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ OGLEDI * * * Kao protagonist krimića, junak je mobilna figura, ona/j u potrazi, svojevrsni istražitelj vremena i događanja, događaja obuhvaćenih maglom brojnih činjenica koje svojim nagomilavanjem čine tajnu. To je na neki način i don Zane: on promatra, pripada „staroj školi“, naslućuje što se zbiva. Istovremeno je istražitelj, gledamo li „iz pozicije“ krimića ili pak posrednik – savjetodavna figura, gledamo li „iz perspektive“ mogućeg ljubića. I ostali su likovi mobilne figure: glavna junakinja nositeljica je triju imena, ona šeta različitim prostorima u kojima se čak ne smije i ne može zvati isto. No, i zaljubljenici, baš kao i većina likova u Marinkovićevoj Gloriji, nositelji su barem dvaju imena (don Jere, don Zane, Floki Fleche / Rikardo Kozlović...). * * * Matkovićevi su likovi u prostoru tranzicije, istražitelji su svijeta koji ih okružuje te propituju ideologije i nametnute paradigme. Dakle, i oni su „mobilna figure u socijalnoj komunikaciji, krećući se prema tragovima kroz razne slojeve društva i ispitujući raznolike tipske reprezentante društva“ (Gajin, 2018.: 8). Iz njihovih će usta biti „prezentirani njihovi raznovrsni mikro-univerzumi, kroz njihova usta iznijete tipične sudbine, uspostavit (će se) poliperspektivnost“ i na koncu će „mapirati šarenilo društvenih situacija u koncentrirani katalog kojim se postiže dojam ostvarivanja ekstenzivne društvene panorame, ali i ovladanosti kompleksnom cjelinom“ (Gajin, 2018.: 8, označila D.C.C.). Osim toga,„osnovna struktura pripovjedne organizacije u kriminalističkom žanru: enigmatski početak – istraga i detekcija – otkrivanje negativca i logično objašnjenje početnih misterija, strogo je zadana svakoj pojedinačnoj praksi koja se okušava u komponiranju kriminalističke proze budući da se upravo po toj narativnoj formuli kriminalistički žanr univerzalno definira i profilira mu se prepoznatljiv identitet u odnosu na druge žanrove. S obzirom na taj diktat pripovjednih zakona, specifičnih za kriminalistički žanr, priča ili fabula imperativno je nadređena svim ostalim aspektima djela“ (Gajin, 2018.: 8) METAFORA PROSVJETITELJSTVA Zanimljivo je spomenuti metaforu prosvjetiteljstva: osvjetljavanje mraka neznanja, koje podrazumijeva vjeru u moć kognitivnih snaga. U jednome sloju dramskog zbivanja kod Matkovića i Marinkovića postoji probijanje kroz maglu ili mrak neznanja. Kod Matkovića navedeno je često proizvedeno gomilom događaja i likova, gdje trebamo biti u stanju odabrati jedan trag i pratiti ga.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=