91 Dubravka CRNOJEVIĆCARIĆ, Zagreb U POTRAZI ZA LJUBIĆEM I KRIMIĆEM KOD RANKA MARINKOVIĆA I MARIJANA MATKOVIĆA Zašto, odakle i zbog čega dolazimo do osjećaja olakšanje slijedeći žanrovske odrednice? Odgovor je prilično jednostavan: život je iznimno složen, vremena su često teška (ratna ili vremena tranzicije, u kojima se događa promjena paradigmi), zbunjujuća. No, baš ćemo zato, upravo žanrovskim pravilima igre, koja svi dobro poznajemo, unijeti malo humora, pa tako i svojevrsnu „humornu distancu“. Krećemo li se unutar žanra, ni naš život više nije ozbiljan ni izniman. „Šablona“ je u igri, pa ne boli, barem ne jako. Tek smo udaljeni promatrači. Vidimo pravila igre i znamo što nam valja očekivati. Možda je na prvi pogled iznenađujuće, ali držim kako se Marijan Matković i Ranko Marinković u svojim dramskim opusima poigravaju elementima, tj. postupcima prepoznatljivim i specifičnim za tzv. krimiće i ljubiće. Koji su to elementi? Na što točno mislim? * * * Učili su me nekad davno kako ljubić i krimić izazivaju osjećaj zadovoljstva potaknutog prepoznavanjem. Prepoznavanjem čega? Prepoznavanjem pravila igre, jer smo tada ponosni na sebe, eto – nešto znamo, naučili smo, imamo nešto pod kontrolom i naša očekivanja ovdje (napokon) nisu prevarena. Ono što predviđamo, to se i događa, a nama je ospokojujući osjećaj vladanja materijom, prepoznavanja igre koja se igra i doživljaja sebe kao „kredibilnog“ čitatelja ako ne već i „igrača“. Dakle, sličnim riječima, krećemo se svojom voljom svijetom koji je moguće kontrolirati. Odabranim žanrom zaštićeni smo od izazova nepredvidljive stvarnosti. (izvor: vecernji.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=