82 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ Memorijalni zapisi Mate Balote (Mije Mirkovića), naslovljeni Puna je Pula, s hrvatskoga/jugoslavenskoga socijalističkog motrišta prikazuju zbivanja u ratnoj luci Puli u posljednjim danima postojanja Monarhije i c. i kr. Mornarice88. U pozadini pripovijedanja prisutno je klasno-ideološko interpretiranje tih zbivanja i pretežito negativno vrjednovanje talijanskoga građansko-liberalnog i austronjemačkoga stanovništva (ove posljednje naziva„uljezima“) kao povlaštene, od puka otuđene klase89. Slično kao što su od sredine 19. st. do 1918. godine različite nacionalne skupine putem novina90 i drugih publikacija različito identitetski određivale Pulu – za većinsko talijansko stanovništvo (prvenstveno za građanstvo) to je bio ekskluzivno talijanski grad s dugom tradicijom komunalne autonomije pod mletačkom vlašću, za austronjemačko je stanovništvo Pula prvenstveno bila glavna ratna luka Habsburške Monarhije i grad koji svoj nagli razvoj u navedenome razdoblju zahvaljuje c. i kr. Mornarici, a hrvatski politički predstavnici potvrđivali su presudnu važnost c. i kr. Mornarice i Monarhije za razvoj Pule, no isticali su da su tomu razvoju pridonijeli i Hrvati u gradu i okolici91, – tako se i u historiografskim i memorijalnim djelima nakon 1918. prošlosni događaji u Puli, u razdoblju dok je bila glavna ratna luka Monarhije, različito interpretiraju, što se dijelom i danas nastavlja. To pokazuje složenost zbivanja u multietničkoj Puli u navedenome razdoblju. Kao ni spomenuta dvojica, ni Zeman nije uspio izbjeći pojedine jednostranosti. Primjerice, ne spominje odgovornost Habsburške Monarhije za rat – ne u smislu 88 U Mirkovićevoj uglavno korektno pisanoj knjizi, s pojedinim vrijednim zapažanjima o složenim odnosima među pripadnicima triju najvećih etničkih skupina u Puli do 1918., prisutne su i pojedine jednostrane prilagodbe prošlosti autorovu hrvatskomu/jugoslavenskomu socijalističkom stajalištu, npr. proizvoljan stav „da je stanovništvo Pule do 1918. godine po porijeklu u većini hrvatsko“, Balota, 222. 89 „Talijanska vojna i civilna birokracija i malograđanstvo povezano s njom pobjegli su (iz Pule – op. B.D.) poslije 1945. (1947. – op. B.D.), kao i austrijski 1918.“, Balota, 31. Kada govori o hrvatskim časnicima, Mirković ne spominje njihovu lojalnost Carstvu i Mornarici te činjenicu da ujedno nisu nijekali svoju hrvatsku pripadnost. Nakon propasti Monarhije, većina njih (ali ne svi) pristupila je Mornarici Kraljevine Jugoslavije, no iz toga se ne može izvlačiti zaključak o njihovu simpatiziranju jugoslavenstva (što Mirković čini). 90 Usp. Dobrić, 2016. Primjer je takvih suprotstavljenih stajališta polemika triju pulskih novina 1905. u kojoj se talijanski tjednik Il Popolo Istriano pozivao na„sveto pravo Talijana da održe talijanski karakter grada“, a uredništvo njemačkoga dnevnika Polaer Morgenblatt, koji je izražavao stavove Mornarice, odgovorilo mu je: „...ali i mi imamo obvezu (...) da se ne zaboravi da se Pula konačno nalazi u Austriji“, Dobrić, 2016.: . Hrvatske novine Omnibus prihvaćale su stav Mornarice:„Da nema marine, ne bi bilo ni Pule”, Omnibus, 19. 6. 1911. Nr. 1216. 91 Političkomu vodstvu pulskih Hrvata to je bio argument da i oni trebaju sudjelovati u odlučivanju o upravljanju pulskom općinom, koja treba osnivati i financirati hrvatske škole.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=