81 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ i nakon prestanka postojanja tȇ Mornarice – putem memorijalnih zapisa i književnih djela njezinih pripadnika i njihovih potomaka83. * * * Perspektiva pojedinca koji svjedoči o prošlosnim zbivanjima – kao i perspektiva historiografa o njima – često su reprezentativne za pojedine društvene skupine, a posljedica su suprotstavljenih historiografskih stajališta – i zaključaka koji iz njih slijede – podijeljena sjećanja. Autobiografska svjedočanstva o prošlosnim zbivanjima proistječu iz kolektivne memorije i ujedno je – povratno – učvršćuju. Na takav zaključak upućuje i usporedba Zemanova prikaza prošlosnih zbivanja u Puli od sredine 19. stoljeća do 1918. godine s historiografskim prikazima istoga razdoblja, koje su napisali talijanski historičar Bernardo Benussi84 i hrvatski književnik i znanstvenik Mijo Mirković85. To su različita – štoviše razrožna – vrednovanja i interpretacije tih zbivanja, te je motrište s kojega su vrednovani pojedini prošlosni događaji u gradu u velikoj mjeri bilo određeno nacionalnom pripadnošću autora, kao i njegovim ideološkim i svjetonazorskim predrasudama. Za razliku od Zemana, u koga je perspektiva iz koje sagledava povijesna zbivanja u Puli reprezentativna za pripadnike c. i kr. Mornarice, proizlazeći iz kolektivne memorije tȇ zatvorene skupine, spomenuto Benussijevo historiografsko djelo primjer je ideološkoga reinterpretiranja povijesti s ekskluzivno nacionalnoga stajališta, primjereno kojemu pristrano zastupa političko stajalište talijanske građansko-liberalne stranke i brani njezine političke interese. S takva ideološkoga motrišta proizišlo je njegovo isticanje pojedinih prošlosnih događaja u gradu i prešućivanje, odnosno nametanje zaborava o drugim događanjima koja ne idu u prilog takvu nacionalnopolitičkomu vrednovanju86. On naglašava ekskluzivno talijanski karakter grada i njegovu tradiciju komunalne autonomije pod mletačkom vlašću, a tek uzgred spominje činjenicu kako je nagli razvoj Pule rezultat njegova izbora za glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije87. 83 Nakon 1918. u Austriji je objavljeno stotinjak takvih publikacija, a posljednjih desetljeća slične se publikacije objavljuju u državama sljednicama Monarhije, u kojima žive potomci pripadnika c. i kr. Mornarice. 84 Benussi, 1923. 85 Balota, 1981. 86 Npr. u Benussijevoj knjizi, koja ima 260 stranica, tek su dvije-tri stranice posvećene izgradnji Pule kao glavne ratne luke Monarhije (a izgradnju lukobrana uopće ne spominje), a Zeman je toj temi posvetio trećinu knjige (izgradnji pak lukobrana pet stranica). 87 Benussi tendenciozno niječe manjinska prava hrvatskome stanovništvu, koje je bilo najbrojnija manjinska etnička skupina u gradu, i optužuje austrijske vlasti za navodno političko podupiranje Hrvata i Slovenaca u Puli i Istri.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=