78 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ barbarstva“, pri čemu su najgore prošle brojne manjine nastale nakon stvaranja novih državnih granica72. Uspoređujući austrijsku i talijansku vlast u Puli i Istri, Zeman primjećuje kako ova posljednja nije bila „nepristrana i nadnacionalna“ kao austrijske vlasti jer je za talijanske vlastodršce vrijedilo načelo da „tko živi na području njihove države, mora biti Talijan“73. Nove vlasti ukonile su sva javna obilježja iz razdoblja austrijske vladavine, koja su građane mogla podsjećati na omraženu „staru Austriju“, npr. spomenike zapovjednicima c. i kr. Mornarice, nadvojvodi Ferdinandu Maximilijanu74 i admiralu Tegetthoffu, a spomenik carici Elizabeti ispred Arene zamijenjen je kipom vučice koja doji utemeljitelje Rima. Nakon masovnih otpuštanja zaposlenika bivšega Pomorskog arsenala, uslijedio je val nezadovoljstva brojnih nezaposlenih radnika, što – smatra Zeman – pokazuje kako je c. i kr. Mornarica bila glavni poslodavac u gradu. Fašistički nasilan pokušaj odnarođivanja Hrvata i Slovenaca u Istri u sastavu Kraljevine Italije između dvaju ratova autor koristi kao argument za obranu Habsburške Monarhije kao višenacionalne države. Opisuje kako se nakon Drugoga svjetskog rata, prestankom anglo-američke uprave u gradu (1945. – 1947.) i uključivanjem Pule (bivše „zone A”) u sastav socijalističke Jugoslavije 1947., oko 28.000 talijanskih stanovnika Pule iselilo u Italiju75. Prije odlaska iz Pule ispisali su na zidovima svojih domova oproštajni pozdrav: Pola addio! (Pulo, zbogom!). Tim pozdravom, kojim se 29 godina ranije i Zeman oprostio od Pule, završavaju ovi njegovi memorijalni zapisi, čime upućuje na to da se njihov naslov – Pula, izgubljeni zavičaj – ne odnosi samo na njega i na Austrijance koji su 1918. izgubili svoj dom u Puli nego i na većinsko talijansko stanovništvo nakon 1947. Na taj način upozorava na to da se tijekom povijesti sudbina izgnanikā iz zavičaja iznova ponavlja, pri čemu se mijenjaju manjinske (nacionalne ili ideološke) skupine kojima oni pripadaju. To se događalo – i još se događa – u višeetničkim, vi72 „Istupanje iz tamnice narodā u slobodu postaje progonstvo iz raja. Kakvi su samo mekušci bili ti Habsburgovci, kako su obzirno postupali sa svojim ‘podanicima’. Na vlast sada dolaze novi moćnici, posve drukčiji tipovi: prije ili kasnije postaju diktatori“, a njihovi protivnici i oni koje ti diktatori proglase „rasnim neprijateljima“ završit će u koncentracijskim logorima. 73 „Stoga su Hrvati i Slovenci u Puli i u Istri morali postati Talijani i to hitno. Za Slavene je to bio kraj dobrih austrijskih vremena! Prezimena slavenskoga podrijetla potalijančuju se, u regiji se 239 škola, u kojima se predavalo na slavenskim jezicima, zatvara ili nadomješta talijanskim školama. Narodni dom u Puli i hrvatski narodni domovi u Istri gore.“ 74 Spomenik je nakon rata kao ratni trofej izložen u jednome parku u Veneciji. 75 Usp. Dukovski, 231-2.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=