77 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ je to iziskivao i njihov geopolitički položaj. Jer bez obrambene snage Habsburškoga Carstva, susjedne bi sile Njemačka i Rusija jednostavno zgnječile sve te male nacije, što se poslije doista i dogodilo.“69 Rečeno jezikom geopolitike – Monarhija je imala važnu ulogu u očuvanju ravnoteže snaga u Europi od kongresa u Beču (1814./15.) preko Berlinskoga kongresa (1878.) do Balkanske krize 1912./13.70 * * * Zemanova sjećanja na život u Puli završavaju 1915. godine kada je tek nakratko iz Beča došao u posjet ocu u ratnoj Puli. Na kraju knjige, u poglavlju naslovljenome Epilog, autor je prikazao zbivanja u gradu nakon što ga je zaposjela talijanska vojska i nakon što je Rapalskim ugovorom 1920. cijela Istra dodijeljena Kraljevini Italiji. Zbog pomicanja su državnih granica hrvatski, austronjemački i slovenski stanovnici Pule – koji su do propasti Monarhije bili ravnopravni austrijski državljani – preko noći postali talijanski državljani – k tomu i neravnopravni državljani. Dotadašnju etničku, jezičnu/kulturnu i konfesionalnu heterogenost stanovnika Pule – što je prvenstveno bilo povezano sa sedamdesetogodišnjom prisutnošću c. i kr. Mornarice – zamijenila je nacionalna, jezična i ideološka isključivost u homogenoj i monolitnoj fašističkoj državi. Autor ističe da su nakon prestanka postojanja Monarhije – suprotno dotadašnjemu mirnome suživotu dvanaest naroda i više etničkih skupina unutar nje (unatoč manjim međunacionalnim razmiricama) – nove države-sljednice odmah počele međusobno ratovati za teritorije, a nositelji vlasti u tim su državama nastojali legitimirati rušenje Habsburške Monarhije i osnivanje vlastitih nacionalnih država (i svoje sudjelovanje u novoj vlasti) klišeiziranim optužbama bivše Monarhije kao „tamnice narodā“71. Za Zemana je prestanak postojanja višenacionalne Habsburške Monarhije i stvaranje novih nacionalnih država na njezinu prostoru, koje teže nacionalnomu homogeniziranju, odnosno proširenje država pobjednica (npr. Italije) na račun teritorija Habsburške Monarhije, bilo početak širenja „vala 69 Ruska agresija na Ukrajinu u ožujku 2022. dokazuje kako se to i danas događa. Zapadni dio današnje Ukrajine bio je do 1918. u sklopu Habsburške Monarhije, pa su i Ukrajinci služili u c. i kr. Mornarici. 70 Rumpler, 7. 71 Rumpler, 5. Slično Zemanu, i pojedini suvremeni povjesničari zastupaju tezu o povezanosti između dezintegracije Habsburške Monarhije i stalne krize u Europi nakon 1918. Usp. Rumpler, 2. Povjesničar P. M. Judson navodi: „Nove i nedavno (nakon rata – op. B.D.) proširene države natjecale su se da primijene radikalnije mjere kako bi postigle nacionalnu homogenost, (...) premještanjem i razvlaštenjem tisuća ljudi“, Judson, 396.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=