75 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Posebno je mjesto autor posvetio austrijskomu industrijalcu i poduzetniku Paulu Kupelwieseru (1843. – 1919.), koji je kao vlasnik Brijunskoga otočja tijekom dvaju desetljeća rada obnovio do tada posve zapušteno i zbog malarije nenastanjeno otočje i na njemu razvio elitni turizam. I njega se može pribrojiti Austrijancima koji su prestankom postojanja Monarhije izgubili svoj „drugi zavičaj” jer se nakon rata više nije vratio na Brijune. Nakon kratkoga prikaza zbivanja u gradu tijekom rata, autor opisuje prestanak postojanja c. i kr. Mornarice krajem listopada 1918., sa čime je povezan njegov gubitak zavičaja: „C. i kr. ratna luka Pula, djelo austrijskoga zajedničkog rada, mjesto mirna suživota nacija i simbol austrijske vojne moći, zauvijek je izgubljena, pa i za mene!“ * * * Za razliku od ugarskoga dijela Monarhije, u kojemu je vlast bila utemeljena na centralističkoj ideji i mađarskoj nacionalnoj hegemoniji, u austrijskome dijelu Monarhije bila je ustavno zajamčena jednakopravnost pripadnika različitih naroda. Zeman ističe kako je u višenacionalnoj sredini kakva je bila Pula – a slično je bilo u većemu dijelu Monarhije – ostvarenje nacionalno-političkih ciljeva jedne nacionalne stranke (u Istri –Talijanske /građansko/ liberalne i Hrvatsko-slovenske narodne stranke) moglo prouzročiti ugrožavanje prava pripadnika manjinskih skupina, čijim se predstavnikom predstavljala konkurentska nacionalna stranka. U takvim političkim okolnostima vlada je u austrijskome dijelu Monarhije štitila interese pripadnika svih etničkih skupina i zalagala se za postizanje političkoga kompromisa između suprotstavljenih nacionalnih stranaka. Zeman ističe kako zbivanja nakon kraja Monarhije i suspenzije prava manjina u državama sljednicama (u slučaju Istre – u Kraljevini Italiji) pokazuju da je austrijska država (u zapadnome dijelu Monarhije), zastupajući nadnacionalne interese, štitila prava pripadnika svih naroda64. S obzirom na to da su jugoslavenska (hrvatska, srpska i slovenska) historiografija i publicistika prenaglašavanjem i nacionalno-ideološki pristranim interpretiranjem problemā političkih neslaganja vodstava nacionalnih stranaka cijelu Monarhiju proglašavale „tamnicom narodā“, treba podsjetiti na to da su dvojica značajnih Istrana u 19. i 20. stoljeću isticala stav (koji zastupa i Zeman) kako je Austrija štitila interese svih naroda i manjinskih etničkih skupina. Matko Laginja, najznačajniji hrvatski političar u Istri – koga autor ovih zapisa na više mjesta spominje – ustvrdio je 64 Talijanski književnik (rođen u Splitu) E. Bettiza ističe da„naročito nakon propasti Austrije negodovanja i nacionalne suprotnosti bijahu gorki, nasušni kruh kojim su se hranili njezini stanovnici“, koji su u sklopu Austrije svi uživali ista prava. Bettiza, 24, 33.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=