72 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ naričke pučke škole među kojima su – pored austrijskih Nijemaca – bili i Hrvati i Talijani, a jednako vrijedi i za učenike njemačke realke i gimnazije (u njegovu su razredu bili i Hrvati, Talijani i jedan Poljak)54. Višenacionalna sredina s izrazitom mnogostrukošću jezika, u kojoj je odrastao Jaro Zeman, poticala je razvoj jezičnih vještina. U njegovu su se domu svakodnevno, osim njemačkoga, mogli čuti talijanski i hrvatski jer je njegova majka morala naučiti osnove talijanskoga kako bi se mogla sporazumijevati sa služavkama Talijankama, a očev vojni poslužitelj bio je Hrvat. Otac je za potrebe posla morao znati hrvatski (koji je naučio u Bosni služeći vojsku) i talijanski da bi se mogao sporazumijevati s radnicima koji su radili za Mornaricu. Jarove sestre su, osim pohađanja njemačke Mornaričke pučke škole, kod redovnica u Samostanu Sacre Cœur55 učile francuski i talijanski, a on je talijanski naučio u školi i u igri s talijanskim vršnjacima. Uz navedene Zemanove primjere, spomenut ćemo još neke primjere suradnje pripadnika različitih naroda i kultura, što je najviše dolazilo do izražaja u mnogostrukosti jezika u gradu: dvojezične njemačko-talijanske tjedne novine Neptun (1871. – 1872.) i Pola (1883. – 1885.), hrvatske novine na talijanskome jeziku Il Diritto croato (1888. – 1893.) te hrvatske trojezične (hrvatsko-njemačko-talijanske) novine Omnibus (1904. – 1912.). Osim toga, Mornarica je 1918. u Puli objavila udžbenik hrvatskoga jezika Mihovila Kombola za Mornaričku akademiju, a hrvatska tiskara Laginja i dr. objavila je hrvatsku gramatiku na njemačkome jeziku. Hrvatski tiskar i izdavač Josip Krmpotić je od 1906. do 1918. bio vlasnikom i izdavačem njemačkoga dnevnika Polaer Tagblatt56. U Pomorskome arsenalu radne su knjižice te druge isprave, dokumenti i obavijesti tiskani i objavljivani na trima jezicima. Mornari na brodovima i u vojarnama tijekom četverogodišnje službe bili su u svakodnevnome dodiru s pripadnicima desetak naroda. Mornarički je orkestar sudjelovao u izvedbama opera i opereta talijanskih gostujućih skupina u gradskome kazalištu, a u redovitim promenadnim koncertima pazilo se da na programu budu skladbe njemačkih, talijanskih i slavenskih skladatelja. Sve je to doprinijelo zbližavanju pripadnika različitih kultura u gradu57. Zeman osporava „umišljanja i iluziju Talijana o neosporno talijanskoj Puli“, uz obrazloženje da se grad sredinom 19. stoljeća počeo podizati iz posvemašnje zapu54 Prije izbijanja rata među učenicima gimnazije bilo je 87 govornika njemačkoga, 45 talijanskoga, 33 hrvatskoga, 15 slovenskoga, 3 češkoga („češkoslavenskog“) i 1 mađarskoga jezika. Talijanski i hrvatski jezik bili su izborni predmeti. Programm des k. k. Staatsgymnasiums in Pola, 1913. 55 Sveta srca – danas muzejsko-galerijski prostor. 56 Usp. Dobrić, 2016.: 210-213. 57 Usp. Arambašin Slišković, 235-6.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=