71 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Početkom 20. stoljeća u Puli je započelo političko suparništvo mornaričkih vlasti – koje su podržavali pripadnici Mornarice (osim časnika, oni se nisu smjeli baviti politikom) – i vladajuće talijanske građansko-liberalne stranke (u kojoj je – pored pristalica umjerena talijanstva – bilo gorljivih iredentista), koja je nastojala održati svoju političku hegemoniju u općini. Većina pripadnika Mornarice i austronjemačkih državnih službenika zahtijevala je da i oni sudjeluju u odlučivanju o upravljanju općinom. Zeman optužuje talijansko građanstvo zbog širenja iredentističkih težnji u Puli i Istri52. Navodi kako ono u početku nije bilo protuaustrijski nastrojeno, ali se nakon ujedinjenja Italije 1861. u dijelu talijanskoga stanovništva unutar Habsburške Monarhije iz Italije proširilo očekivanje da će područja na kojima oni žive biti „oslobođena” i priključena Kraljevini Italiji. Nakon što su se ta očekivanja izjalovila (pored ostaloga, i zbog poraza talijanske ratne mornarice od austrijske mornarice u Viškoj bitci 1866.), u dijelu talijanskoga građanstva proširile su se iredentističke težnje radi dovođenja takvih područja pod suverenitet Italije. Suprotno talijanskim autorima, koji su između dvaju svjetskih ratova u brojnim političko-propagandnim publikacijama uvjeravali javnost da su svi „pravi” Talijani u Istri prije rata podupirali iredentističke težnje, Zeman procjenjuje da iredenta„nije bila (ni) masovan pokret; njezinim je idejama bio zahvaćen samo ograničen krug osoba. Velika većina, osobito priprosti ljudi koji su izravno ili neizravno bili povezani s Mornaricom, dakle brojni talijanski dočasnici, pomorci, majstori u Arsenalu i radnici, mali obrtnici i vlasnici trgovina držali su se podalje i smatrali sav taj metež utopijskim sanjarenjem“. * * * Za razliku od većine talijanskih i hrvatskih/jugoslavenskih povjesničara u 20. stoljeću, koji su u pravilu naglašavali suprotnosti među pripadnicima pojedinih nacionalnosti u Puli u navedenome razdoblju, proglašavajući ih neprevladivima, Zeman kao jedno od obilježja „stare Austrije“ ističe kako su se među pripadnicima raznih nacionalnosti – unatoč eventualnim političkim suprotnostima – posredstvom zajedničkoga interesa razvijali prijateljski odnosi53. Navodi brojne primjere kulturnih dodira pripadnika različitih kultura u gradu, npr. višenacionalni sastav učenika Moru samome proletarijatu. U skladu s protumilitarističkim uvjerenjima, pulski socijalistički list Il Proletario kritizirao je c. i kr. Mornaricu i njezine predstavnike. Zeman navodi da je list napadao i njegova oca. 52 Zeman ujedno ističe kako su u privatnome ophođenju pulski Talijani bili duhoviti i simpatični. 53 Zeman navodi primjer suradnje njegova oca i jednoga talijanskog inženjera, koji su imali zajednički hobi – pčelarstvo, iako je njegovu ocu bilo poznato Talijanovo simpatiziranje iredentizma; obojica su izbjegavali razgovor o politici.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=