70 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ naprotiv, djeca „nisu samo učila talijanski jezik, nego su morala steći uvjerenje da je talijanska kultura nadmoćna hrvatskoj (slavenskoj)“. Autor ispravno zaključuje da je nakon 1870. postupno zaustavljeno dobrovoljno asimiliranje pripadnika hrvatske etničke skupine od većinske talijanske etničke skupine. Kao i ostali austrijski Nijemci u Puli, Zeman zastupa naglašeno državno-patriotsko stajalište nasuprot svim nacionalizmima, pa tako i onomu njemačkom. Ističe da su austronjemački stanovnici Pule, svjesni svojega istaknutog položaja kao izdvojene nacionalne skupine u Puli i Istri, odbacivali radikalni njemački nacionalizam i pangermanizam. No osim suprotstavljanja nacionalističkim strankama, koje su – po njegovu mišljenju, a to je bio i stav pripadnika Mornarice – međusobnim sukobljavanjem ugrožavale sigurnost glavne ratne luke i gospodarski uspon grada, on ujedno upozorava kako je pogrešno isticati samo pogreške i zablude različitih nacija unutar Monarhije, a da se isto ne primijeni na „(...) ‘krunu’, njezine vlade i utjecajne krugove “. * * * Zeman prikazuje tinjajuće razmirice između političkih predstavnika Talijana i Hrvata, s jedne, te Talijana i vodstva Mornarice, s druge strane, što je tema kojom su se najviše bavile talijanska i jugoslavenska historiografija. Početkom 20. stoljeća pripadnici hrvatske manjine u gradu, predvođeni dr. Matkom Laginjom – koji su se politički organiziranim djelovanjem i putem hrvatskih škola, kulturno-prosvjetnih udruga i izdavanjem hrvatskih novina i knjiga oduprli snažnomu romanskom asimilacijskom pritisku u gradu – suprotstavljali su se političkoj hegemoniji talijanskoga liberalnog građanstva u pulskoj općini, prvenstveno zbog njihova odricanja prava Hrvatima da djecu školuju na materinskomu jeziku. U gradu su napetosti između dijelova talijanskoga i hrvatskoga stanovništva (ove posljednje podržavali su Slovenci – op. B.D.) bivale sve veće,„što je zadavalo velike brige zapovjedništvu Mornarice, koje se moralo strogo uzdržavati od nacionalnih opredjeljivanja. Ono je bilo u teškoj situaciji jer je kod Hrvata nailazilo na više razumijevanja i potpore negoli kod Talijana (pripadnika Talijanske građansko-liberalne stranke, op. B.D.), koji su u gradskoj upravi bili skloni opstrukciji. U parlamentu je bilo upravo obrnuto; tu su Talijani većinom glasovali zajedno s Nijemcima, dok su Hrvati u oporbi podupirali Čehe“ Zemanova oca „(...) jako je ljutilo cifranje obiju rivalskih nacionalnih skupina jer je, po njegovu viđenju, moderna Pula bila zasluga Mornarice i stoga je ona jedina trebala biti mjerodavna (za upravljanje gradom – op. B.D.)”51. 51 I pulski socijalisti su početkom 20. st., zauzimajući se za internacionalizam, optuživali talijansku buržoaziju i hrvatsku građansku inteligenciju da šire mržnju među Talijanima i Hrvatima u Istri
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=