69 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ obuće, službom za provijant, Mornaričkim orkestrom, muzejom i Mornaričkim kasinom (društvenim i kulturnim središtem pripadnika Mornarice i njihovih obitelji)46. Prema Zemanu, austrijska (u nadnacionalnome smislu) ideja o integralnoj državi bila je temeljno obilježje Mornarice i njezinih pripadnika, a time i jedno od identitetskih obilježja Pule47. Takvo stajalište prevladavalo je i u Mornaričkoj pučkoj školi (koju je polazio Zeman), Pomorskom arsenalu i drugim ustanovama i službama Mornarice, a očitovalo se – pored ostaloga – mnogostrukošću jezika na kojima su objavljivani priručnici za obuku mornarā-novakā i druge publikacije namijenjene mornarima (najčešće na četirima jezicima, među kojima je bio i hrvatski s obzirom na to da je među mornarima bilo najviše Hrvata). Budući da su u početku pučke škole u Puli bile samo na talijanskome nastavnom jeziku, c. i kr. Mornarica u Puli bila je primorana otvoriti škole za djecu pripadnika Mornarice (mornaričke pučke škole za djevojčice i dječake i nižu realku), koje su smjela pohađati i djeca pripadnika drugih etničkih skupina48. Zeman dijeli uvjerenje mnogih austronjemačkih intelektualaca u Monarhiji o„superiornosti“ austrijskih Nijemaca u pogledu povijesnoga položaja, gospodarskih i kulturnih dostignuća te političkoga značaja49, no pri tome – za razliku od vodstva talijanske građansko-liberalne stranke u Puli i Istri – ne osporava ustavom zajamčeno pravo na političku ravnopravnost pripadnicima drugih etničkih zajednica u Monarhiji, npr. hrvatskoj manjini u Puli i u ostalim gradovima na istarskoj zapadnoj obali (u Istri, uzevši je u cijelosti, Hrvati su i tada bili najbrojnija nacionalna skupina). Autor svjedoči o odupiranju pulskih Hrvata snažnu romanskom asimilacijskom pritisku u gradu. Na početku pulski Hrvati nisu imali svoje škole – jer se talijanska građansko-liberalna općinska vlast protivila zahtjevima za njihovim otvaranjem – pa su djecu morali upisivati u talijanske ili u njemačke škole. Kao bivši učenik Mornaričke pučke škole, Zeman opisuje kako su hrvatski roditelji rado slali djecu u tu školu jer je „nadnacionalno držanje austrijske vojske isključivalo njihovo odnarođivanje“, a poznavanje njemačkoga jezika olakšavalo je njihovo zapošljavanje u Mornarici i u državnim službama50. Za razliku od toga, u talijanskim općinskim školama, 46 Usp. Bačić, 37; Dobrić, 2016.: 48-50. 47 Čelnici hrvatske stranke u Puli su 1912. godine u listu Omnibus (glasilu stranke) objašnjavali: „Nijemci u Puli žele biti austrijska, rodoljubna stranka koja se zalaže za održanje države. Biti nacionalan za njih znači biti upravo austrijski”, Omnibus, 9. 3. 1912., Nr. 1221. 48 Krajem 19. stoljeća – u vrijeme Zemanova rođenja – u Puli su djelovale mornaričke pučke škole za djevojčice (475 učenica) i dječake (455 učenika), Mornarička niža realka (155 učenika), c. i kr. Strojarska škola za dočasnike i škole za šegrte u Arsenalu. 49 Urbanitsch, 33. 50 Roditelji su mogli zatražiti da njihova djeca uče hrvatski ili talijanski kao izborni predmet.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=