68 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ sestrama preselio u Beč vjerujući kako je to privremeno (vojne su vlasti građane Pule i okolice uvjeravale u to). No nakon što je u studenome 1918. grad zaposjela talijanska vojska, on se – poput većine austronjemačkih stanovnika Pule – nije mogao vratiti u Pulu. Nakon uspješne znanstvene i profesorske karijere na Visokoj tehničkoj školi u Beču (kasnije je bio njezinim rektorom), tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća napisao je sjećanja o životu u Puli početkom 20. stoljeća. Njegov sin u predgovoru ovih zapisa navodi kako je iz njih „postao (sam) svjestan toga da je otac u Puli i instituciji carske i kraljevske Mornarice imao zavičaj, izgubivši ga koncem Prvoga svjetskog rata“. U ovim zapisima Zeman ne piše kao nepristran promatrač društveno-povijesnih zbivanja u gradu početkom 20. st., nego je emocionalno angažiran i pristran svjedok, naklonjen Austriji i c. i kr. Mornarici. Naglašava – ponegdje i prenaglašava – austrijsko (u nadnacionalnome, ne u etničkome značenju) obilježje moderne Pule. Kada piše o c. i kr. Mornarici i austrijskome dijelu Monarhije (ugarski dio Monarhije najčešće kritički spominje), ne krije simpatije i nostalgiju prema „jučerašnjemu svijetu“ (S. Zweig) i izjašnjava se staroaustrijancem, nazivom koji označava Austrijanca u smislu državljanstva (stanovnika Austrije u sklopu Austro-Ugarske Monarhije), a ne u smislu nacionalne (etničke) pripadnosti. U ovim zapisima prepoznaje se i resantiman Austrijanca koji je izgubio zavičaj i domovinu,„staru Austriju“, uz veličanje junačkih tradicija c. i kr. Mornarice. Izostanak distance prema Monarhiji vodi ga nekritičkomu opravdavanju pojedinih dvojbenih postupaka austrijskih vlasti, iako navodi kako treba osuditi pojedine krupne pogreške vlade i dinastije (npr. Austro-ugarsku nagodbu iz 1867. ocijenio je kao tešku političku pogrešku). * * * Mornarica je bila poseban grad u gradu s velikim brojem ustanova i službi koje su pokrivale sve potrebe službe, njezinih pripadnika i zaposlenika (te članova njihovih obitelji): školama (c. i kr. Strojarska škola, škola za šegrte u Arsenalu i spomenute škole za djecu pripadnika Mornarice), zdravstvenim ustanovama (Mornarička bolnica s ljekarnom i liječnička služba na velikim brodovima), Mornaričkom crkvom (Madonna del Mare / Gospa od Mora), vojnopomorskim i znanstveno-tehničkim ustanovama (Hidrografski zavod sa zvjezdarnicom i Mornaričkom knjižnicom, Mornaričko-tehnički odbor), Pomorskim arsenalom (koji je bio glavni poslodavac za radnike i majstore u gradu), Zavodom za kopnenu gradnju i vodogradnju, sudom i zatvorom, službom za odjeću s radionicama za šivanje vojnih odora i izradu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=