66 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ i drugih pripadnika Mornarice i kopnene vojske raznih narodnosti (većina mornara bili su Hrvati). Jarin otac Anton Zeman36 je od 1883. do 1918. godine s obitelji živio u Puli. Bio je zaposlen u Građevinskome zavodu c. i kr. Mornarice gdje je vodio brojne građevinske radove, a nakon umirovljenja 1918. odselio se na područje današnje Austrije. Jaro je odrastao u sredini koja je bila obilježena c. i kr. Mornaricom te je obiteljski, školovanjem i emocionalno bio s njom povezan – za sebe navodi da je „dijete Mornarice“ – pa o njoj piše s oduševljenjem, hvaleći njezine vojnopomorske i znanstvenotehničke uspjehe. Austronjemačko stanovništvo u gradu prvenstveno su činili pripadnici c. i kr. Mornarice i državni službenici s obiteljima, koji su podrijetlom pretežito bili predstavnici viših društvenih slojeva i osjećali se prije svega Austrijancima odanima carskoj dinastiji. Treba imati u vidu da nadnacionalni „Austrijanci“ do propasti Monarhije nisu bili i nisu željeli biti nacija u etničkome smislu37. Navodeći primjer svoga oca, Zeman ističe kako su časnici i pripadnici Mornarice zbog svoje vojne uloge jamca cjelovitosti i opstojnosti Monarhije bili odgajani i školovani da budu „nositelji državne misli”38 i zastupaju interese cjelokupne države, koji nadilaze interese pojedinih naroda u višenarodnoj Habsburškoj Monarhiji. Nasuprot većini civilnoga stanovništva Pule, koje je prvenstveno isticalo pripadnost određenoj naciji, oni su se osjećali povezanima s Mornaricom neovisno o etničkome podrijetlu39. Okruženi većinskim talijanskim i brojnim hrvatskim stanovništvom, nisu se osjećali pripadnicima austronjemačke enklave jer je Istra već jedno stoljeće bila dijelom Austrije, jedinstvene države na području zapadne polovice Monarhije, a svi su državljani uživali ista prava. U gradu s višenacionalnim stanovništvom nacionalna pripadnost bila je vidljiva putem individualnoga angažmana u nacionalnim i političkim organizacijama, no kod pripadnika c. i kr. Mornarice ona se nije pokazivala u javnosti jer nisu bili članovi takvih organizacija40. Bez obzira na to, dio većinskoga talijanskog stanov36 Anton Zeman (r. 1854. – ?) je od 1883. sudjelovao u proširenju pulskih utvrda, gradnji Admiraliteta i drugih vojnih objekata. Godine 1910. unaprijeđen je u voditelja gradnji (Werkführer) u Zavodu za kopnenu gradnju i vodogradnju; umirovljen je 1918. U Almanach für die k. und k. Kriegsmarine 1914 navodi se pod prezimenom Zemann. 37 Usp. Rumpler, 10. Naziv„Austrijanac“ koristimo kao državljansku odrednicu stanovnika Austrije (u sklopu Austro-Ugarske Monarhije), a ne u smislu etničke pripadnosti. 38 Gareis, 92. 39 Richard, otac Gottfrieda Banfielda, zadržao je kao časnik C. i kr. mornarice britansko državljanstvo. Banfield, 14. Sahranjen je na pulskome Mornaričkom groblju. 40 Pripadnici Mornarice nisu bili članovi nacionalno homogenih udruga u gradu, nego isključivo onih mornaričkih (Mornaričkoga kasina), znanstvenih, kulturnih i športskih. Usp. Dobrić, 2002.: 48-50, 96-99.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=