65 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ (austronjemačke, hrvatske i slovenske), koji su ostali u Puli31. Zbog gospodarskoga je propadanja grada tijekom 1919. godine u više navrata došlo do otpuštanja državnih službenika i zaposlenika Arsenala, pri čemu su uglavnom bili otpuštani Austrijanci i Hrvati, uz obrazloženje da su „protutalijanski nastrojeni“32. Talijanski popis stanovništva pulske općine 1921. god. svjedoči o razmjerima talijanizacije – svojevoljne ili pod prisilom (ako je ovo dvoje uopće moguće razlikovati s obzirom na negiranje temeljnih manjinskih prava). Tim popisom nije evidentiran nijedan govornik njemačkoga jezika, a od 16.431 govornika „srpsko-hrvatskoga“ jezika, evidentiranih popisom iz 1910. godine, 11 godina kasnije bilo ih je samo 5.155. Tijekom jedanaest godina (1910. – 1921.) broj stanovnika u pulskoj općini smanjen je za 30 %. Etnička slika Pule i cijele Istre naglo je izmijenjena. Cilj je države bila etnička, kulturalna i jezična isključivost33, a ubrzo je fašizam počeo provoditi nasilnu promjenu imenā i prezimenā netalijanskih stanovnika u „talijanski oblik“ i zabranio izdavanje publikacija na drugim jezicima34. * * * Jaro Zeman živio je u Puli petnaest godina prije početka Prvoga svjetskoga rata, u vrijeme kada je ova glavna ratna luka Habsburške Monarhije bila na vrhuncu razvoja, a c. i kr. Ratna mornarica bila po snazi sedma vojnopomorska sila na svijetu. Prije rata je u gradu živjelo oko 9.000 germanofonoga stanovništva35, a u Mornarici je služilo oko 1.500 časnika i oko 16.000 vojnih obveznika, dobrovoljaca, dočasnika 31 U pulskome se talijanskom dnevniku L’Azione otvoreno prijetilo bivšim pripadnicima c. i kr. Mornarice, kao i ostalim austrijskim Nijemcima koji su nakon 1918. ostali u Puli: „U gradu još uvijek ima ostataka austrijske vlasti koji još ne shvaćaju da su u Italiji. (...) Neka se umire austrijska gospoda koja još uvijek ovdje borave i neka ne vjeruju da je tolerancija talijanskih vlasti prema njima nemoć ili slabost“, L’Azione, 1. 9. 1919., Nr. 50. U Trstu, gdje je prije rata živio velik broj austrijskih Nijemaca, talijanske vlasti nastojale su da austrijski Nijemci koji su ostali u gradu osjete kako su nepoželjni. Bilo je prijava da ih se progna iz grada zbog toga što su sa svojom djecom govorili na njemačkome jeziku. Usp. Apollonio, 2001.: 103-104; Purini, 353. 32 Nova talijanska uprava pulskoga Pomorskog arsenala u popise zaposlenika upisivala je njihovu nacionalnost i „moralno-političke karakteristike“, npr.„loše se služi talijanskim jezikom“,„loš – protjerati!“,„agitator“. Za jednu zaposlenicu navedeno je da je „Njemica, ali dobra”, Ujčić, 2003.: 291. Usp. DAPA, 1919. 33 „U studenome (1919. – op. B.D.) objavljena je objava Glavnoga zapovjedništva utvrde Pola (Pula – op. B.D.), kojom se talijanski proglašava jedinim službenim jezikom, a za prekršitelje su predviđene kazne“, L’Azione, 1. 9. 1919., Nr. 50. 34 Dobrić, 2021.: 83. 35 U austrijskome dijelu Monarhije prilikom popisa stanovništva nije bilo izjašnjavanja o nacionalnosti stanovništva, nego se umjesto toga tražilo da se izjasne koji je njihov „govorni jezik“ (njem. Umgangssprache; hrv.„obćevni jezik“).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=