64 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ bivalištu27 – odobri povratak, nazivale „povratnicima“ u Austriju i druge države28. Pored aktivnih pripadnika vojske, iz Pule su se iselili (odnosno nisu se mogli vratiti) i mnogi austronjemački civili, prvenstveno članovi obitelji pripadnikā Mornarice, koji su 1915. prisilno iseljeni iz grada. Nakon dolaska talijanske vojske, 5. studenoga 1918., u gradu je ostao manji broj austronjemačkoga stanovništva – uglavnom državnih službenika zaposlenih u c. i kr. Pomorskom arsenalu i u državnim službama, umirovljenih časnika i zaposlenika Mornarice, koji su u Puli imali stalno prebivalište. Može se procijeniti da ih je bilo više stotina s obzirom na to da je prije početka rata u Puli živjelo sedamdesetak umirovljenih časnika i drugih pripadnika Mornarice (inženjera, strojarskih tehničara, računovođa i drugih stručnih kadrova)29. Većinom su to bili austrijski Nijemci, među kojima je bilo i onih s obiteljima, pa možemo pretpostaviti kako je riječ o najmanje 200 do 300 osoba. Jednako kao i ostalomu netalijanskom stanovništvu (pogotovo Hrvatima), i njima su bila ugrožena temeljna građanska i manjinska prava jer je uvjet njihova ostanka u svojim domovima u Puli i zadržavanja ili dobivanja zaposlenja bio promijeniti ime i prezime u talijanski oblik, njihova djeca morala su pohađati talijanske škole (njemačke i hrvatske bile su ukinute) i nisu smjeli javno očitovati pripadnost austronjemačkoj skupini (npr. nisu mogli biti članovi njemačkih udruga jer su ove ukinute); riječju – trebali su postati Talijani. Tako su postali izdomnici u vlastitu domu. Posebno je težak bio položaj preostalih časnika i drugih pripadnika bivše „neprijateljske“ c. i kr. Mornarice, koji su zatvarani ili su bili uhođeni, izloženi denuncijacijama i neugodnim saslušanjima30. Posredstvom talijanskih novina (hrvatske su bile ukinute), koje su poticale talijansko nacionalno homogeniziranje, javno su zastrašivani bivši časnici, državni službenici i drugi pripadnici manjinskih etničkih skupina 27 Austrijske su vlasti izdavale potvrdu o prebivalištu osobama koje su deset godina neprekidno boravile na području određene općine, no mnogi su se građani početkom rata temeljem naredbe o evakuaciji Pule prisilno odselili iz grada, pa im se ratne godine nisu računale u neprekidan boravak u općini. 28 Pojedini suvremeni talijanski povjesničari odlazak brojnih stanovnika Pule nakon rata nazivaju egzodusom:„(...) Iz Pule je bio egzodus oko 20.000 do 25.000 stanovnika, većinom osoba čija je prisutnost bila vezana za ratnu luku“, Apollonio, 97, 101; Purini, 352. 29 Almanach, 692-709. 30 „Za one protivnike Italije koji su ostali u Puli počela su teška vremena“, Pregel, 4. Viši stožerni oružar c. i kr. Mornarice Rudolf Rybar, koji je sa suprugom ostao u Puli nakon rata,„odbio je poziv talijanskih vlasti da stupi u talijansku službu, zatraži talijansko državljanstvo i talijanizira svoje ime, pozivajući se na svoju prisegu vjernosti caru“, Bayer von Bayersburg, 156.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=