62 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ ma nisu odobrili povratak iako su imali stalno prebivalište u Puli19. Odmah je otišlo oko deset tisuća netalijanskoga stanovništva, pretežito pripadnika c. i kr. Mornarice i vojske s obiteljima te gotovo sve austronjemačko civilno stanovništvo i dio Hrvata i Slovenaca. Talijanska historiografija o razdoblju kada je Istra bila u sklopu Kraljevine Italije (1918. – 1943.), u prikazima zbivanja u Puli nakon talijanskoga vojnog zaposjedanja grada, ne problematizira je li bilo ikakva iznuđenoga odlaska ili protjerivanja austronjemačkoga stanovništva20, odnosno zabrane povratka dijelu netalijanskoga civilnog stanovništva (koje je nakon talijanskoga ulaska u rat 1915. moralo privremeno napustiti Pulu), nego prevladava historiografski diskurs o Austrijancima koji su se nakon raspada ili uništenja Austro-Ugarske Monarhije „vratili u domovinu“21. No nakon 1918. u Austriji su objavljena neka autobiografska i memorijalna svjedočanstva Austrijanaca koji su tijekom Prvoga svjetskog rata napustili svoj pulski zavičaj i nisu se u njega smjeli vratiti. Pojedina djela tako nose naslov Verlorene Heimat (Izgubljeni zavičaj/domovina)22; npr. tako je austrijska književnica Paula v. Preradović, kći hrvatskoga mornaričkog časnika Dušana pl. Preradovića, naslovila ciklus pjesama posvećenih austrijskoj Puli u kojoj je provela djetinjstvo i mladost23. Takvo su djelo i ovi memorijalni zapisci Austrijanca Jare Zemana, koji se nakon završetka Prvoga svjetskog rata nije mogao vratiti u obiteljski dom u Puli odakle je 1915. morao otići temeljem naredbe austrijskih vojnih vlasti o evakuaciji civilnoga stanovništva s područja ratne luke Pule. U njima svjedoči kako se u njegovu slučaju nije radilo o „povratku u domovinu“, nego – upravo suprotno – o gubitku zavičaja, nemogućnosti povratka u obiteljski dom u rodnome gradu. Kada je ponovno posjetio Pulu, 19 Puljaninu Gottfriedu v. Banfieldu, mornaričkomu pilotu, vojne su vlasti zabranile povratak u obiteljski dom u Puli gdje mu je živjela majka iako je tamo imao stalno prebivalište. Talijanska vojska držala ga je četrdesetak dana u tršćanskome zatvoru. Banfield, 117. 20 Npr. B. Benussi na kraju knjige o povijesti Pule do 1918. godine samo spominje„odlazak 30.000 naoružanih časnika i vojnika bivšeg režima“ iz Pule, ne spominjući da se više tisuća austronjemačkih stanovnika Pule više nije smjelo vratiti u svoje domove iz kojih su temeljem naredbe o evakuaciji morali otići 1915. Usp. Benussi, 1923.: 246. 21 Za M. Mirkovića je odlazak austronjemačkih stanovnika Pule (pretežito pripadnika c. i kr. Mornarice) krajem 1918.„likvidacija (...) velike (austrijske – op. B.D.) kolonije“, Balota. 303-4.„Sa slomom Austrije 1918. potpuno je nestala i ova austrijsko-njemačka kolonija u Puli. (...) Kad je Austrija ostala bez mora i mornarice, pripadnici kolonije nisu više imali što da traže tu, a nisu bili ni željeni“, isto, 31. 22 Njemačka riječ Heimat obuhvaća oba značenja (zavičaj/domaja i domovina); za razliku od bliske riječi Vaterland (domovina u smislu zemlje iz koje netko potječe, čijemu narodu pripada), često se koristi kao emocionalni izraz bliskih veza s određenim područjem. 23 Usp. Dobrić, 2021.: 85.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=