61 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ napominje njegov sin, umirovljeni sveučilišni profesor Günter Zeman. Jaro Zeman uklapa krhotine osobnih sjećanja na svoj život u Puli u spomenuti historijski okvir, pri čemu na njegovu interpretaciju prošlosnih zbivanja u gradu presudno utječe c. i kr. Mornarica i kolektivno sjećanje njezinih pripadnika, koje je baštinio obiteljskim i školskim odgojem u središnjoj ratnoj luci tȇ Mornarice. Filozofijska hermeneutika uči nas da takve interpretacije prošlosti nisu odvojene od aktualnih sveza sa životnom situacijom u vremenu kada su nastale.16 Stoga je za razumijevanje interpretacije prošlosnih zbivanja, koja se opisuju u ovim memorijalnim zapisima, potrebno ukratko prikazati ta zbivanja i usporediti autorove interpretacije tih zbivanja s interpretacijama u talijanskoj i jugoslavenskoj historiografiji. * * * Na kraju Prvoga svjetskog rata, početkom studenoga 1918., talijanska je vojska zaposjela Istru koju su joj V. Britanija, Francuska i carska Rusija 1915. godine tajnim ugovorom u Londonu obećali kao nagradu za ulazak u rat protiv njezinih dotadašnjih saveznika, Austro-Ugarske i Njemačke. Ubrzo se pokazalo iluzornim vjerovanje obećanjima američkoga predsjednika Wilsona u siječnju 1918. kako će se narodima Austro-Ugarske Monarhije nakon rata omogućiti da sami odluče žele li ostati u Monarhiji, jer je temeljem Rapalskoga ugovora 1920. Istra ušla u sastav Kraljevine Italije, a da nove, talijanske vlasti stanovnike Istre – od kojih su većina bili Hrvati i Slovenci – prije toga nisu pitale žele li da dotadašnja austrijska pokrajina Istra postane dijelom te njihove države17. Talijanskim vojnim zaposjedanjem Pule i Istre početkom studenoga 1918. započelo je razdoblje talijanske vladavine, koja je ubrzo prerasla u fašističku diktaturu i raznim metodama grubi pokušaj nasilna potalijančivanja pripadnika hrvatskoga i slovenskoga naroda. Time je u Puli naglo prekinuto gotovo sedamdesetogodišnje razdoblje etničke, jezične, kulturalne i konfesionalne raznorodnosti, tijekom kojega je ova glavna ratna luka Habsburške Monarhije bila zavičaj ne samo Talijanima – većinskomu stanovništvu u gradu – nego i Hrvatima (većinskomu stanovništvu u selima južno od Pule i današnje Puljštine općenito), Austrijancima (odnosno austrijskim Nijemcima), Slovencima i pripadnicima drugih naroda18. Talijanske su vojne vlasti 15. studenoga 1918. izdale naredbu da do 20. studenoga 1918. iz grada moraju otići pripadnici c. i kr. Mornarice i kopnene vojske te stanovnici koji prije rata nisu imali stalno prebivalište u gradu; no pojedinim časnici16 Gadamer, 421-466. 17 Usp. Dobrić, 2021.: 78. 18 Isto.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=