60 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ njemačkoga govornog područja Habsburške Monarhije, koji su zavičaj oni u studenome 1918. morali zauvijek napustiti. Među pripadnicima Mornarice austrijski su Nijemci dali značajan doprinos izgradnji Pule u navedenome razdoblju, pa ih nije opravdano smatrati – kao što su do pada željezne zavjese činili pojedini talijanski i hrvatski/jugoslavenski historičari – njemačko-austrijskim „došljacima i uljezima“,„kolonijom stranaca“, koja ovdje nije bila ukorijenjena13. U suvremenom europskome kontekstu nameće se pitanje je li opravdano smatrati strancem nekoga tko je – kao autor ove knjige – rođen u Puli, čija je obitelj tu boravila 35 godina ili tko je – kao njegov otac Anton Zeman – značajno pridonio izgradnji ovoga grada (vodio je brojne mornaričke gradnje, npr. 1.200 m dugoga lukobrana, koji već duže od stoljeća štiti pulsku luku)?14 I brojni drugi austronjemački pripadnici Mornarice pridonosili su kulturnomu i gospodarskomu razvoju ovoga grada, npr. utemeljenju i razvoju brodogradnje – najvažnije industrijske djelatnosti u Puli.15 Središnji, autobiografski dio Zemanovih zapisa opisuje njegovo djetinjstvo i ranu mladost u Puli, a prikaz pulske prošlosti završava uključenjem Pule u sastav socijalističke Jugoslavije 1947. godine (ovim posljednjim zbivanjima u Puli autor nije nazočio jer nakon Prvoga svjetskog rata više nije živio u Puli). U šesnaest poglavlja ukratko prikazuje razvoj Pule kao glavne ratne luke Habsburške Monarhije od sredine 19. st. do studenoga 1918., a na kraju knjige, u završnome poglavlju (Epilog), prikazuje zbivanja od studenoga 1918. do 1947. godine. Taj povijesni okvir – koji obasiže oko trećinu knjige – autor je napisao kako bi austrijskim čitateljima razjasnio povijesne okolnosti u kojima su on i ostali austronjemački doseljenici živjeli u gradu koji je bio sjedištem c. i kr. Mornarice. Nakon Prvoga svjetskog rata nova Republika Austrija više nije imala pristup moru, pa je mlađi naraštaj Austrijanaca jedino iz obiteljske predaje pripadnika c. i kr. Mornarice, ali i iz povijesnih knjiga, školskih udžbenika i drugih publikacija mogao saznati o tome da je postojala c. i kr. Mornarica u kojoj su služili mnogi Austrijanci, a da je Pula – njezino nekadašnje sjedište – nakon 1918. pripadala drugim državama (najprije Italiji, zatim Republici Hrvatskoj u sklopu socijalističke Jugoslavije, a od 1991. samostalnoj Republici Hrvatskoj). Ovi memorijalni zapisi nisu historiografsko djelo, nego su prvenstveno autorova osobna sjećanja na djetinjstvo i momaštvo u rodnome gradu Puli, što u predgovoru 13 Balota, 1981.: 31.„Ovi njemačko-austrijski ljudi, (...) ma kako korisni bili, ostajali su došljaci i uljezi.“ Isto, 29-30. 14 Ako se sve nehrvatske pripadnike c. i kr. Mornarice nazove strancima, nameće se zaključak da su modernu Pulu od sredine 19. st. do 1918. izgradili pretežito stranci. 15 Usp. Stotinu i pedeset godina brodogradnje u Puli, 2010.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=